| Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
| Čakavski dijalekti
Sjeverozapadni dijalekti: Središnji dijalekti: Jugoistočni dijalekti: |
Sjevernočakavski ili ekavski čakavski dijalekt je jedan od dijalekata čakavskog narječja.
Govori se na području sjeverno od srednjočakavskog dijalekta: u istočnoj Istri, okolici Žminja i Pazina, u Primorju do Bakra, na Cresu i sjevernom Lošinju[1].
Govor Rijeke je nekada pripadao ovom dijalektu, ali se pod utjecajem doseljavanja i štokavskog razvio gradski govor Rijeke koji je izgubio većinu čakavskih osobina[2].
U ovom dijalektu jat je postao u e[1], a samo iznimno ponegdje i (npr. divõjka)[3].
Dijelekt se sastoji od četiri poddijalekta; otočnog (Cres) i dio Malog Lošinja), primorskog (Opatija i okolica Rijeke), sjeveroistočnog istarskog (prijelaz prema Učki) i središnjeg istarskog (okolica Pazina, Žminja i Labina).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
- ↑ Mate Kapović: "Jezični utjecaj velikih gradova", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97–105, dostupno na internetu
- Preusmjeri Predložak:PDF
- ↑ Irena Drpić: "Fonološke značajke današnjeg govora Kastva", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu
- Preusmjeri Predložak:PDF
Nedovršeni članak Sjevernočakavski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.