Sutikva (gradina)

Sutikva, prapovijesna gradina podno kuka Sutikve.

Podigli su ju Iliri u prapovijesti u podnožju Sutikve. Bila je najvažnije prapovijesno naselje u solinskom bazenu. Središte naselja je bilo na zapadnom i jugozapadnom podnožju stjenovite uzvisine. Vjerojatno je autohtono naselje koja je izvorno nosile ime Salone. Za Ilirsku Salonu uzima se da je 2 km sjever-sjeverozapadno na području Rupotine na obroncima Kozjaka). Gradina Sutikva je ostvarivala vizualnu komunikaciju s gradinom Ilirskom Salonom, lociranoj na Stipetuši u Donjoj Rupotini, na istočnim kozjačkim liticama uz Ilijin potok, oko jedan i pol kilometar sjeveroistočno od Bilankuše. Uz Ilirsku Salonu, činila je mrežu gradina s vranjičkom gradinom, zatim gradinom u Uvodićima na zapadnim padinama Mosora koja je bila utvrđena velikim blokovima, gradinom na Klisu i gradinom na Markezinoj gredi. Do grčkih i rimskih vremena, područje je bilo čvrsto pod upravom Delmata. Razlozi zašto se gradina na Sutikvi uzima za izvorno naselje Salone nalazi se u strateški povoljnom zemljopisnom položaju, jer nijedan drugi lokalitete na području Solina nema takav položaj. Tu je još strateško značenje i dug povijesni kontinuitet od brončanoga do rimskoga doba. Nadživjela je svoju luku vranjičku gradinu s kojom je supostojala, a koja je nestala do mlađega željeznog doba. Gradina Sutikva komunicirala je srednjojadranskim pomorskim putem, od Kaštelanskoga zaljeva preko Visa. Niz željeznodobnih s pristaništima u tom nizu su Sutikva, odnosno ušće Jadra, ili Sv. Nofar (Veli Bijać) u Kaštelima, Splitska vrata koja je kontrolirala gradina Rat iznad Bobovišća, gradina Hvar na mjestu današnjeg grada Hvara, Gradac na Visu i možda jedna do sad neutvrđena željeznodobna gradina na položaju današnje luke Sv. Jurja ili viške uvale. Vjerojatno je vranjička gradina bila pristanište gradini Sutikvi.

Izgubljena je za arheološka istraživanja zbog izgradnje prometne infrastrukture. U prapovijesti ovdje su bile kolibe. Početkom 20. stoljeća zbog potreba gradnje uskotračne željezničke pruge ka Sinju, gradina i nalazi dosta su oštećeni te poslije u 1980-ih pri gradnji ceste koja vodi ka Mravincima. Preostale nalaze uništila je izgradnja solinskog Novog groblja podno Sutikve 1982. godine. Ostali su tek površinski ulomci lokalne i grčke keramike.