Pristav
Pristav (u lat. srednjovj. ispravama: pristaldus)[1] je višeznačni starohrvatski naziv. Označavao je sudskoga službenika, visokoga dostojanstvenika, ali često i podređena tijela sudišta, koji po nalogu dostavljaju pozive, saslušavaju svjedoke, imenuju porotnike, nadziru postupak očevida.[2]
U povijesti prava označavao je osobu osobita povjerenja čije su izjave o pojedinim pravnim činjenicama uživale pred sudom punu vjeru.[1] Izjava mu je bila velike dokazne snage, a za lažne izjave pristava bile su strogo kažnjavane.[2]
Pristav je po službi između javnopravne i privatnopravne. Pristav je naime bio privatna osoba s dodijeljenom ulogom javnoga službenika za određeni slučaj. Bio je velike uloge, jer pravno nisu bili važeći ni uvođenje u posjed niti polaganje prisege stranaka ako pristav nije bio nazočan. Pristav je mogao dobiti dužnost utvrđivanja opstojnosti i sadržaja izrečene presude.[2]
Poslije, niži kvalificirani sudski i upravni činovnik.[1] Dobio je ulogu pomoćnog sudskog tijela koje je pozivalo stranke pred sud i objavljivalo sudske poruke i naloge. [2]
U srednjovjekovnoj Bosni postojao je dužnosnik pristav od dvora.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatski leksikon pristav (pristupljeno 22. studenoga 2016.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatska enciklopedija pristav (pristupljeno 22. studenoga 2016.)