Politički realizam

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 168743 od 28. rujan 2021. u 06:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Politički realizam je politička teorija prema kojoj se države u svojoj vanjskoj politici ponašaju ili bi se trebale ponašati prvenstveno u skladu s vlastitim nacionalnim interesom. Države prema političkim realistima nisu ograničene nikakvim moralnim načelima, već su ograničene jedino odnosima moći koji vladaju u međunarodnim odnosima.

Politički realizam predstavlja jedan od najstarijih pravaca razmišljanja o politici i filozofiji međunarodnih odnosa. Suvremeni realisti svoje uzore nalaze u djelima Tukidida, Augustina, Machiavellija i Hobbesa. Poseban utjecaj na suvremeni realizam ostavio je Hobbesov prikaz prirodnog stanja, situacije prije nastanka države u kojoj ne postoji jamstvo da će se itko pridržavati moralnih načela. Stoga je prirodno stanje stanje nesigurnosti u kojemu svatko ratuje protiv svakoga.

Dok je starija generacija političkih realista (Reinhold Niebuhr, George Kennan, Hans Morgenthau) uzroke rata nalazila u ljudskoj prirodi, novije varijante političkog realizma kao što su neorealizam i strukturni realizam objašnjenja traže u samoj strukturi međunarodnih odnosa. Najvažniji suvremeni predstavnici raznih oblika političkog realizma su Kenneth Waltz (neorealizam), Robert Jervis i Stephen Walt (defanzivni realizam), John Mearsheimer (ofanzivni realizam), Robert Gilpin (teorija hegemonije).

Teorija političkog realizma ima brojne zagovornike i u političkoj praksi i vanjskoj politici brojnih država. Najpoznatiji predstavnici realizma koji su bili uključeni u procese formiranja i donošenja političkih odluka u novijoj politici su Henry Kissinger i Zbigniew Brzezinski.

Važnija djela

  • E. H. Carr, The Twenty Years Crisis, 1919–1939: an Introduction to the Study of International Relations, London: Macmillan, 1939, izmjenjeno izdanje, 1946.
  • John Mearsheimer, The Tragedy of Great Power Politics, New York: W.W. Norton & Company, 2001.
  • Hans Morgenthau, Politics Among Nations: The Struggle for Power and Peace, 5. izdanje, New York: Alfred A. Knopf, 1978.
  • Reinhold Niebuhr, Moral Man and Immoral Society: A Study of Ethics and Politics, Charles Scribner's Sons, 1932.
  • Kenneth Waltz, Theory of International Politics, New York: McGraw Hill, 1979.

Vanjske poveznice