Mirko Stjepan Čović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 281912 od 2. studenoga 2021. u 04:05 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Mirko Stjepan Čović (Tučepi, 26. prosinca 1908. - Beč, 8. svibnja 1980.), hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca, slavenski filolog, misionar, djelatnik u socijalnoj skrbi i iseljenički književnik i prevoditelj. Pisao je putopise.[1]

Životopis

Rodio se je u Tučepima. U Tučepima završio osnovnu školu. Maturirao na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. U Makarskoj diplomirao bogosloviju. Pristupio franjevcima 1926. godine. Zaredio se je za svećenika 1932. u Omišu. U Zagrebu i Pragu studirao južnoslavenske književnosti, češki i talijanski jezik. Diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu. Poslije studija predavao kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Tijekom drugoga svjetskog rata bio je na poslijediplomskom studiju u Grazu. Ondje je doktorirao iz slavensku filologiju. Budući da ga je to zateklo krajem rata, ostao je u Austriji te se dao na vjersku i socijalnu skrb za izbjeglice. Do smrti je bio misionar za Hrvate u Austriji. Također se je bavio književnim radom. Umro je u Beču 1980. godine.[1]

Djela

Književne uradke prvo je objavio u franjevačkoj Novoj reviji. Pisao je studije i članke iz područja književnosti, folklora, narodnog pjesništva, kulturne i književne povijesti, vjere i sl.. Surađivao i s brojnim inim hrvatskim publikacijama. I u emigraciji je nastavio književno djelovati. Surađivao je u solnogradskom Glasniku Srca Isusova i Marijina gdje je bio urednikom te poznatom hrvatskomu iseljeničkom časopisu Hrvatskoj reviji, gdje je objavio poznati putopisni ulomak sa svojeg putovanja u Rusiju. Osobito se istakao prijevodima.[1]

Preveo je knjige:[1]

  • Sveta žrtva (vjersko djelo M. Premrna), Salzburg, 1951.
  • Kolumbova kušnja (novela Paule Preradović), Salzburg, 1952.
  • Što je Sv. pismo (prijevod; vjersko djelo D. Ropsa), Salzburg, 1959.
  • Legenda o kralju Slavcu (prijevod; književno djelo Paule Preradović), Beč, 1972.

Napisao je knjige:[1]

  • U domovini Isusa i Marije (putopisi), Salzburg, 1956.
  • Fra Ivan Despot. Život i djelo (književna studija), Beč, 1961.
  • Naš odgovor sektama (djelo vjerskog sadržaja), Beč, 1974.

Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 11. studenoga 2018.