Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

D (igra)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 250096 od 24. listopad 2021. u 02:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
D
Script error: No such module "InfoboxSlika".
ProizvođačWARP
Izdavač(i)Panasonic, Acclaim
Dizajner(i)Kenji Eno
Producent(i)Kenji Eno
Programer(i)Hirofumi Hayashida
Pisac/pisciKenji Eno
Umjetnik/umjetniciShosaburō Tateishi
Skladatelj(i)Kenji Eno
SerijalD
Žanr(ovi)Horror videoigra, Avanturistička igra
Platforma3DO, Sega Saturn, Playstation, PC
Medij(i)CD-Rom


D (izv. jap. Dの食卓, D-ova trpeza), konzolaška videoigra.

Radnja

Mladu učiteljicu iz San Francisca Lauru Harris kontaktira los anđeleska policija da je njen otac Richard Harris, lječnik u bolnici, u njoj počinio pištoljem pokolj i zabarikadirao se. Uzbuđena i potresena, Laura dolazi u bolnicu i biva iznenadno prenesena u tajanstveni srednjovjekovni dvorac. Našavši se u dvorcu, istražuje ga, pokušavajući saznati kako je ovo sve povezano sa očevim naizgled besmislenim i nasumičnim pokoljem.

Način igre

D je tipična avanturistička igra. Igrač se kreče po dvorcu po strogo zadanim puteljcima. Napreduje u igri rješavanjem zagonetaka, obično koristeći predmete koje je pokupio. Ako negdje zastane, savjete može dobiti preko Laurinog zrcala za šminku. Za razliku od ostalih igara tog žanra, D ne dozvoljava mogućnost spremanja igre i igraču zadaje vremensko ograničenje od dva sata unutar kojih mora priječi igru. Ako to ne učini, Laura se automatski vraća u bolnicu i igra završava.

Razvoj

Razvoj D-a trajao je godinu dana. Priča se temelji na horor romanu Drakuli, ali voditelju projekta Kenjiu Enu roman je bio dosadan pa je pri završetku dodao u igru nasilje i ljudožderstvo. Te je elemente držao potajice za sebe - čak i od ostalih članova WARP-a - jer se bojao da mu zbog cenzure neće dopustiti objaviti igru.[1] Da zaobiđe cenzuru napravio je dvije inačice igre: jednu bez nasilja i ljudožderstva i jednu s njima. Prvu je pokazao ostalima i to sa zakašnjenjem, znajući da je kazna za to da će morati osobno dostaviti igru proizvođačima u SAD-u. Avionom se uputio u SAD i dostavio nasilnu inačicu.[1]

Komercijalna i kritička reakcija

Igra je bila komercijalno uspješna. Samo u Japanu je bila prodana u milijun primjeraka.[1] Kritičke su reakcije bile pozitivne. Igru se hvalilo zbog jezovite atmosfere, zvuka i grafike. Časopis za videoigre GameFan dodijelio joj je nagradu najbolje 3DO igre za godinu 1995.[2] Ipak, nisu sve kritike bile pohvalne. Prigovaralo joj se suhoparan način igre i da je priča prikladnija za prozu ili film nego za igru.[3] U retrospektivi za 2008. godinu, časopis Game Informer ju je svrstao među najlošije horor videoigre ikada.[4]

D's Diner: Director's Cut

1996. izašla je nova inačica D-a za 3DO eksluzivno za japansko tržište. Sadrži dodatne scene, četiri reklame za igru, audio roman koji govori o povijesti obitelji Harris i dodatni audio CD sa glazbom iz igre.

Nastavci

Komercijalni uspjeh polučio je dva nastavka: Enemy Zero i D2.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 "Kenji Eno: Reclusive Japanese Game Creator Breaks His Silence" (Arhivirano 8. prosinca 2012.), 1UP.com, pristupljeno 9.listopada 2016.
  2. GameFan, Vol.4 Br.1 (siječanj 1996.): 104-106.
  3. GameInformer, Vol.5 Br.3 (ožujak 1996).
  4. "The Wrong Kind of Scary: Worst Horror Games Ever" (Arhivirano 27. svibnja 2011.), GameInformer, pristupljeno 9. listopada 2010.