Industrijski alpinizam

Nezadovoljavajuća tehnika.

Industrijski alpinizam kolokvijalno zvan visinski radovi, je način pozicioniranja radnika na teško dostupne objekte.

Nastao je korištenjem špiljarskih, te alpinističkih tehnika ,a kroz svoju povijest se odvojio od tih kvazi sportskih aktivnosti.

U današnje vrijeme se oprema za visinske radove razlikuju od alpinističke i špiljarske, a sustav obrazovanja/certificiranja je odvojen od planinarskih društava.

Visinske radove u Hrvatskoj regulira Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada koji nalaže godišnju provjeru zdravstvenog stanja, te Zakon o zaštiti na radu; čija je funkcija sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika.

Međunarodno priznati sustavi certificiranja (npr. I.R.A.T.A.) nisu priznati od strane zakonodavca.

Pristup užetom se koristi za razne poslove, neki od njih su: pranje teško dostupnih površina, sanacija betona, ličilački radovi, fasaderski/izolaterski radovi, montaža i demontaža raznih predmeta, arborizam, postavljanje zaštitnih mreža, pozicioniranje osoba i tereta, popravci te nadzor.

Visinski tehničari obavezno koriste zaštitnu opremu, a kreću se po jednom užetu, uz pomoć atestiranih specijaliziranih pojaseva i spravica za napredovanje. Drugo uže se obavezno koristi kao neovisno osiguranje od pada, u slučaju zakazivanja primarnog užeta.

Ova tehnika, uz uvjet da se izvodi prema standardima i pravilima, prepoznata je kao legitiman način rada i prihvaćena u Direktivi o privremenom radu na visini (2001/45/EC) od strane Europskog vijeća i Parlamenta.

Pristup užetom zahtjeva specijalističku osposobljenost, koja između ostalog podrazumijeva i dobru uvježbanost u tehnikama spašavanja. Izvođenje radova protiv pravila struke izlaže sudionike teškim ozljedama ili smrti.

Pranje na visini