Ilija Kujundžić (Subotica, 31. srpnja 1857. - 5. veljače 1929.) je bio bački Hrvat iz Subotice.[1] Po struci je bio kapelan, katehet, prelat kanonik, dušnočki župnik,[1] načelnik Biskupskog računarskog ureda,[1] a radio je kao suradnik i posljašnji urednik većeg broja listova i časopisa.
Rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ivan Kujundžić,[2]Ivan Jesse Kujundžić, Pavao Kujundžić)[3]
U rodnom gradu je završio srednju školu, a bogloslovlje je studirao u Kalači. Nakon toga je obnašao duhovničke dužnosti u Dušnoku, Lemešu i u Subotici.
Bio je učenikom i ideološkim sljedbenikom hrvatskog preporoditelja u Bačkoj, Ivana Antunovića.[4]
Od listova gdje je bio urednik, valja istaknuti "Nevena
- REDIRECT Predložak:Nemam razdvojbu" i "Danicu".
Bio je žestok pristaša i borac za ideju uvođenja materinskog jezika u pučke škole, prihvaćajući pritom hrvatski jezik kao književni [5].
Bio je prvim predsjednikom subotičkog Hrvatskog prosvjetnog društva "Neven", osnovanog 1920..
Svoje djela je potpisivao pod pseudonimom Gromović.
U svojim djelima ga je, pored ostalih, opjevao i hrvatski pjesnik iz Bačke Miroljub Ante Evetović.
Pokopan je na subotičkom Bajskom groblju. Kujundžićev je grob jedinstveni jezični spomenik svog vremena, posebice zbog teksta na njemu, jer je spomenikom pravopisa i hrvatskog jezika kojim se onodobno govorilo u Subotici, a grad Subotica piše se imenom Subatica, kako ga tamošnji Hrvati zovu.[1] Nalazi se na subotičkom Groblju svetoga Petra i Pavla (Bajsko groblje – crkveni dio).[1] Ivan Kujundžić je u velikoj obiteljskoj grobnici u kojoj osim njega počivaju poznati subotički franjevac Ivan Jesse Kujundžić, gimnazijalac Josip Matković, Albe Kujundžić i Roza Jaramazović.[1] Pored jezične, spomenik kao građevina ima umjetničku vrijednost. Nad grobnicom su tri piramide od crnog granita, a na samoj grobnici jedna spomen–ploča.[1] Na piramidama je na svim četirima stranama uklesan opširan i zanimljiv tekst koji govori o pokojnicima i o vjeri tugujućih.[1] Cijeli ovaj spomenik resi lijepa ograda i nosač za svjetiljku koji je iskovan od kovanog željeza.[1] Na ovoj je grobnici dokumentiran Ilija Kujundžić kao ujak i skrbnik mladog pokojnika, gdje se javlja u ulozi izvršitelja oporuke i postavitelja nadgrobnog spomenika, a poslije je ovdje i pokopan.[1] Tekst koji se odnosi na Ivana kao oporučitelja glasi:Smrt miloga pokojnika razcviljenim srcem al punom nadom u sveto uskrsnuće oplaka mati mu Roza Jaramazović udova Albe Kujundžić, jedina sestrica Marta sa mužem Stipanom Stipić, jedini brat Ilo Kujundžić župnik u Dušnoku, takogjer silna rodbina i prijatelji. Ovaj nadgrobni spomenik po oporuci mlagjana pokojnika dao je postaviti miseca rujna 1894. ujak i bivši skrbnik pokojnika Ilija Kujundžić župnik kao izvršitelj oporuke svoga nezaboravljenog nećaka. [1] Njegov grobni natpis glasi: 1929. – Ovde čeka uskrsnuće prečasni gospodin prelat kanonik msgr. Ilija Kujundžić umirovljeni dušnočki župnik, načelnik Biskupskog računarskog ureda rodjen 31. srpnja 1857. umro 5. veljače 1929. u 72 godini života. Nadgrobnom pločom pokriva ovu grobnicu sestra milog pokojnika ud. Marta Stipić rodj. Kujundžić rodjena 31. srpnja 1854. umrla 10. kolovoza 1936. u 82. godini života Subotica, 5. lipnja 1929. Opominje se podvorkinja Roza Palatinus. [1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Zvonik Stjepan Beretić: Jedan spomenik obitelji Kujundžić
- ↑ RASPRAVE ZJ, SV. 16 _(1990), str. 249 Ante Sekulić: OKO NAZIVA JEZIKA I PRAVOPISA BAČKIH HRVATA
- ↑ Ante Sekulić: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Matica Hrvatska, str. 189)
- ↑ Radio-Subotica Sjećanje na Iliju Kujundžića i Miju Mandića
- ↑ Zvonik br.160 Sjećanje na Iliju Kujundžića i Miju Mandića