Hindski jezik
Hindi हिन्दी | |
| Države govorenja: |
Indija |
| Regije govorenja: |
Južna Azija |
| Broj govornika: | oko 370 milijuna |
| Rang: | 3. |
| Razredba: | indoeuropski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | hi |
| ISO 639-2: | hin (B) |
| ISO 639-3: | HND |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Hindi (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin) indoeuropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i središnjoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.
Pod pojmom hindi podrazumijeva se i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. siječnja 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.
Hindi se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija devanāgarī te da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte osim standardnog jezika.
Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS)[1]; 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. stoljeću.