Habura (Eufrat)
 | |
| Duljina | 486 km km |
| Nadm. visina izvora | 350 m m |
| Prosječni istjek | 45 m3/s |
| Površina porječja | 37,081 km2 |
| Izvor | Ras al-Ayn |
| Ušće | 35°8′33″N 40°25′51″E / 35.1425°N 40.43083°E |
| Države | Sirija, Turska |
| Gradovi | Ra's al-'Ayn, Al-Hasakah, Busayrah |
| Slijev | Perzijski zaljev |
| Ulijeva se u | Eufrat |
 | |
Habura, prema latinskom Chabura, također i Habur (arapski الخابور al-khābūr , kurdski: Xabûr , sirjački: ܚܒܘܪ ḥābur/khābur, turski: Habur, starogrčki: Χαβώρας[1] ili Ἀβόρρας[2] ili Ἀβούρας[3] - Chaboras, Aborrhas, ili Abura, latinski: Chabura[4]) je najveći trajni pritok Eufrata na sirijskom ozemlju. Premda izvire u Turskoj, krški izvori oko Ra's al-'Ayna glavni su izvor vode rijeci. Nekoliko važnih vadija ulijeva se u Haburu sjeverno od Al-Hasakaha, zajedno tvoreći ono što je znano kao Haburski trokut, ili područje Gornje Habure. Od sjevera ka jugu, godišnja količina oborina u području bazena Habure opada s preko 400 mm na manje od 200 mm, čineći tako rijeku životno važnim izvorom vode za okolne poljodjelce tijekom povijesti. Habura se ulijeva u Eufrat kod grada Busayraha.
Imena
Arapski: نهر الخابور, aramejski:ܢܗܪܐ ܕܚܒܘܪ, kurdski: Çemê Xabûr, turski: Habur Nehri, Habor, starogrčki: Χαβώρας, Ἀβόρρας, Ἀβούρας - Chaboras, Aborrhas, Aburas, hebrejski: Kebar, Chebar, latinski: Chabura
Zemljopis
Tok rijeke Habure može se podijeliti u dvije različite zone: područje Gornje Habure ili Haburski trokut sjeverno od Al-Hasakaha, te Srednja i Donja Habura između Al-Hasakaha i Busayraha.[5][6]
Pritoci
Pritoci Habure su poredani od istoka ka zapadu: Većina ovih vadija dolijeva vodi samo dijelom godine.
Izvori
- ↑ Ptolemej, Geografija, 5.18.3; Plinije Stariji, Prirodna povijest, 30.3.
- ↑ Strabon, xvi; Zosim, Historia Nova, 3.13; Amijan Marcelin, Rerum Gestarum, 14.3, 23.5.
- ↑ Izidor iz Haraksa
- ↑ Prokopije, B.P., 2.5.
- ↑ Hole F; Zaitchik, BF (2007). "Policies, plans, practice, and prospects: irrigation in northeastern Syria". Land Degradation & Development 18 (2): 133–152. doi:10.1002/ldr.772
- ↑ Burdon, DJ; Safadi, C (1963). "Ras-el-Ain: the great karstic spring of Mesopotamia. An hydrogeological study". Journal of Hydrology 1: 58–95. doi:10.1016/0022-1694(63)90033-7