Podemos

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 378420 od 9. prosinca 2021. u 23:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Podemos
Možemo
{{{logo opis}}}
Predsjednik Pablo Iglesias Turrión
Osnovana 16. siječnja 2014.
Sjedište Madrid, Španjolska
Država djelovanja Španjolska
Ideologija demokratski socijalizam
  1. Preusmjeri Predložak:Cleareuroskepticizam
  2. Preusmjeri Predložak:Clearlijevi populizam
  3. Preusmjeri Predložak:Clearsocijaldemokracija
Politički položaj Ljevica
Nacionalna skupina Unidas Podemos
Međunarodna skupina Maintenant le Peuple
Skupina u Europskom parlamentu GUE/NGL
Kongres zastupnika
24 / 350
Senat
0 / 265
Europski parlament
3 / 59
Službene boje     

Podemos (Španjolski: [poˈðemos], u prijevodu "Možemo") je politička strankau Španjolskoj osnovana u siječnju 2014. godine kao posljedica 15-M pokreta i prosvjeda protiv korupcije.[1] Podemos je stranka koja spada pod lijevi populizam[2][3][4][5][6] sa naglaskom na borbi protiv establišmenta i zahtijevanjima temeljitih reformi unutar sustava.[7]

Povijest

Podemos je 2014. bio druga najveća stranka u Španjolskoj po broju članova, jedino iza Partido Popular (Pučke stranke).[8]

Dne 9. svibnja 2016., Podemos formira Unidos Podemos (Ujedinjeni možemo) koaliciju sa Ujedinjenom ljevicom, Equo i nekoliko manjih lijevo-naklonjenih stranaka.[9]

Godine 2018. stranka se uključuje u međunarodnu organizaciju Now the People (Sada narod). Nakon parlamentarnih izbora u studenom 2019., gdje Podemos i saveznici osvajaju 12,8 % glasova i 35 mjesta u Kongresu zastupnika, Podemos prihvaća podržati Sánchezovu vladu PSOE-a, vladajuće stranke lijevog centra.


Izvori

  1. Norman Schofield; Gonzalo Caballero (2015). The Political Economy of Governance: Institutions, Political Performance and Elections. Springer International Publishing. str. 131. ISBN 978-3-319-15551-7. https://books.google.com/books?id=aKC4CQAAQBAJ&pg=PA131 
  2. Federico Finchelstein (2017). From Fascism to Populism in History. Univ of California Press. str. 135. ISBN 978-0-520-29519-3. https://books.google.com/books?id=jkwsDwAAQBAJ&pg=PA135 
  3. Michelle Cini; Nieves Perez-Solorzano Borragan (2016). European Union Politics. Oxford University Press. str. 414. ISBN 978-0-19-870893-3. https://books.google.com/books?id=qTM0CwAAQBAJ&pg=PA414 
  4. Natalie Fenton (2016). "Politics in common in the digital age". Releasing the Commons: Rethinking the futures of the commons. Taylor & Francis. str. 72. ISBN 978-1-317-37536-4. https://books.google.com/books?id=hyURDAAAQBAJ&pg=PT72 
  5. John Abromeit; Bridget Maria Chesterton; Gary Marotta; York Norman (2015). "Introduction". Transformations of Populism in Europe and the Americas: History and Recent Tendencies. Bloomsbury Publishing. str. 19. ISBN 978-1-4742-2522-9. https://books.google.com/books?id=jBXfCgAAQBAJ&pg=PR19 
  6. Cas Mudde (2016). On Extremism and Democracy in Europe. Taylor & Francis. str. 141. ISBN 978-1-317-22221-7. https://books.google.com/books?id=ZYnDCwAAQBAJ&pg=PT141 
  7. Catherine E. De Vries (2018). Euroscepticism and the Future of European Integration. Oxford University Press. str. 39. ISBN 978-0-19-879338-0. https://books.google.com/books?id=MkBFDwAAQBAJ&pg=PA39 
  8. García, Gustavo (28. listopada 2014.). "Podemos ya tiene más 'militantes' que el PSOE". elboletin.com. http://www.elboletin.com/nacional/106784/podemos-psoe-segunda-fuerza-militantes.html 
  9. "Spanish leftists Podemos boosted by new electoral alliance".