Psihologija gomila

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 386884 od 11. prosinca 2021. u 04:34 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Psihologija gomila
Naziv izvornika Psychologie des Foules
Autor Gustave Le Bon
Država Francuska
Jezik francuski
Rod
(stil, žanr)
Socijalna psihologija
Datum (godina)
izdanja
1895.
Broj stranica 130

Psihologija gomila (fr. Psychologie des Foules) knjiga je koju je Gustave Le Bon objavio 1895.[1][2]

U knjizi Le Bon tvrdi da postoji nekoliko karaktera psihologije gomile: "impulzivnost, razdražljivost, nepodobnost razmišljanja, manjak prosuđivanja i kritičnoga duha, pretjerivanje u osjećajima i razni drugi, ..."[1] Le Bon tvrdi "da pojedinac, koji već neko vrijeme tone u burnoj gomili, dolazi doskora — uslijed struja, koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka, koje mi ne poznajemo — u neko posebno stanje, koje u mnogom naliči na neku opčinjenost, u kojoj se nalazi hipnotizirani, kad je u rukama hipnotizera."[3]

Međutim, Le Bonovo djelo doživljava kritike, na primjer Stephen Reicher, profesor psihologije gomile, kaže: "postoji jasan rasizam, rasizam iz 19. stoljeća i ageizam, a drugdje postoji seksizam koji obitava u tom pogledu. Ukratko, to je pogled lude gomile, pogled koji vidite svaki put kad vidite kolektivne nerede u ponašanju, to je činjenica da ti ljudi ne protestiraju ni zbog čega, da nemaju nikakvih pritužbi, da nemaju razloga, da su 'ludi', pa nemamo što pitati o sebi i nejednakostima našeg društva, možemo samo ukazati na njih i reći da se radi samo o njima."[4] Pored toga, novije istraživanje baca sumnju na zaključke mnogih djela, poput pretpostavljenog gubitka posredovanja, a knjige se fokusiraju na individualizam kao psihološku paradigmu.[5][6][7]


Izvori

  1. 1,0 1,1 Jaap van Ginneken. Crowds, psychology, and politics, 1871-1899. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. Str. 130.
  2. Jahoda, Gustav (2007). A History of Social Psychology: From the Eighteenth-Century Enlightenment to the Second World War. Cambridge. str. 107. ISBN 0-521-86828-9 
  3. Jaap van Ginneken. Crowds, psychology, and politics, 1871-1899. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. str. 131.
  4. "Stephen Reicher on Crowd Psychology -" (engl.). 26. veljače 2016.. https://www.socialsciencespace.com/2016/02/stephen-reicher-on-crowd-psychology/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  5. Zaretsky, Robert (27. srpnja 2016.). "The Myth of Mobocracy" (engl.). https://www.theatlantic.com/international/archive/2016/07/trump-le-bon-mob/493118/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  6. Workingwithcrowds. "An Introduction to Crowd Psychology - Working With Crowds" (engl.). https://www.workingwithcrowds.com/introduction-crowd-psychology/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  7. "Prof. Steve Reicher lecture - YouTube". https://www.youtube.com/watch?v=S1O1WWITI8o Pristupljeno 5. prosinca 2020.