27. domobranska pješačka pukovnija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 179261 od 30. rujan 2021. u 17:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
27. sisačka domobranska pješačka pukovnija
Služba 1889. - siječanj 1919.
Država Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Vojska Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo
Austro-ugarska vojska
Grana pješačka pukovnija
Sudjelovanje Prvi svjetski rat
Oslobađanje Međimurja
Jačina 2.918 (ukupno u miru)[1]
Kratica HonvIR 27 (HIR 27.)
Zapovjednici
Poznati zapovjednici pukovnik Alojz Petković

27. domobranska sisačka pješačka pukovnija (Sisaker Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.27, Sziszeki 27. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Sisku.[2] I. i II. bojna bila je stacionirana u Sisku, a III. u Novoj Gradiški.[3]

Povijest

dobrotvorna dopisnica, prikaz 42. "Vražje" divizije

Osnovana je 1889. iz 27. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 81., 84. i 90. domobranske satnije.[1]

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Alojz Petković.[4] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[5] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[5] Divizija se posebno istaknula 1915. prilikom zauzimanja Crne Gore.

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 27. sisačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[6] Major Ivo Henneberg doveo je u pomoć "Sisački bataljun". Na vrijeme za sudjelovanje u akciji stigao je i satnik Radoslav Rački koji je u Novoj Gradiški sastavio "Novogradiški bataljun" jačine 750 vojnika i 20. prosinca krenuo u borbu za oslobođenje Međimurja.[7]

Sastav

1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 84% Hrvata i Srba te 16% ostalih.[3]

Raspuštanje

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 27. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[6]

Izvori