Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Visoka braća

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 268688 od 29. listopad 2021. u 07:57 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Visoka braća (grčki - Μακροἱ οἱ ἀδελφοί) su u petom stoljeću bila četvorica braće među egipatskim redovnicima iz Nitrije[1], čija su imena bila Amonije, Dioskor, Euzebije i Eutimije (grčki: Διόσκορος, Ευσέβιος, Εὐθύμιος καί Ἀμμώνιος).

Naziv "Visoka braća", očito su dobili jer su bili visokog stasa, ali i zbog rigorozne pojave. Bili su poznati po strogom postu, čistoći i spoznaji Biblije, iako su bili kontroverzni kao pristalice pobijenog teološkog nauka Origena iz Aleksandrije.

Također su bili poznati i po tome što su iznijeli određene optužbe protiv aleksandrijskog Patrijarha Teofilija[2], radi čega je 402. godine car Arkadije zahtijevao da se Teofilije ispriča pred sinodom u Konstantinopolu kojim je trebao predsjedavati konstantinopolsni patrijarh Ivan Zlatousti. Teofilije, iako negdašnji prijatelj Visoke braće, iskoristio je njihov dobro poznati origenizam, te se okrenuo protiv njih i počeo ih progoniti kao origeniste. Na kraju je Teofilije, umjesto da se ispriča za prethodne optužbe zašto je i bio pozvan da se pojavi pred sinodom, izbjegao ispriku tako što je zamjenom teza, u srpnju 403. godine, uspio izopćiti Ivana Zlatoustog u montiranom procesu na Sinodi od hrasta, (što je, nekoliko dana kasnije, car Arkadije opozvao).
Visoka braća su nakon toga pobjegla iz Aleksandrije u Konstantinopol gdje ih je primio sv. Ivan Zlatousti.

Izvori

  1. "Nitria" (engl.). revolvy.com. https://www.revolvy.com/main/index.php?s=Nitria%20(monastic%20site) Pristupljeno 14. veljača 2018. 
  2. "Teofilije Aleksandrijski" (engl.). britannica.com. https://www.britannica.com/biography/Saint-Theophilus-of-Alexandria Pristupljeno 14. veljača 2018. 
Sadržaj