| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Marita Koch (18. veljače 1957.)[3], umirovljena njemačka atletičarka.
Rođena u Wismaru, Istočna Njemačka, Marita je odmalena pokazala svoje sprinterske kvalitete. Pretjecala je u trčanju mnogo starije dječake. Do svoje 15 godine, postigla je zapažene rezultate, a cijelu karijeru trenirao ju je Wolfgang Meier. Zbog profesionalnog sporta je odustala i od studija medicine kojeg je bila započela. Apsolutno je dominirala atletikom tijekom osamdesetih godina. Njena najveća rivalka bila je Čehinja Jarmila Kratochvílová. Osvojila je zlato na 400 m 1980. na Olimpijskim igrama u Moskvi, i srebro u utrci 4X400m štafeta. Htjela je nastupiti i 1984., ali je DDR bojkotirao to natjecanje po nalogu SSSR-a.
Osim osvajanjem zlatne olimpijske medalje na 400 m na OI u Moskvi 1980 i pobjedama na SP u Helsinkiju 1983. i na Europskim prvenstvima 1978., 1982. i 1986.godine, u povijest atletike definitivno je ušla 6. listopada 1985. na Svjetskom kupu u Canberri, gdje je postavila i danas nedostižni svjetski rekord na 400 m - 47.60 sec, srušivši dotadašnji svjetski rekord čehoslovačke atletičarke Jarmile Kratochvílove, koja je do tada bila jedina atletičarka koja je pretrčala 400 m za manje od 48 sekundi, 47.99 sec, sa SP u Helsinkiju 1983. godine.
Koliko je to i dan-danas nedostižan svjetski rekord, najbolje govori podatak da se danas velikim uspjehom smatra i kad neka atletičarka pretrči 400 m za manje od 50 sekundi, a izuzetno su rijetke trkačice koje pretrče 400 m za manje od 49 sekundi (najbolja od njih do sada bila je francuska atletičarka Marie-José Pérec pobijedivši na OI u Atlanti, 1996 s rezultatom 48.25 sec).
U mirovinu kao sportašica otišla je 1987., zbog problema sa Ahilovom tetivom i želje da se posveti obiteljskom životu. Sa trenerom Wolfgangom, za kojeg se udala ima kćer Ulrike i trgovinu sportskim potrepštinama u Rostocku. Pojavile su se mnoge špekulacije o činjenici da je Marita postigla takve rezultate dopingom.[4] Nikad ništa nije dokazano.