Marija Brenčič Jelen

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 354972 od 29. studenoga 2021. u 06:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
Skoči na:orijentacija, traži
Marija Jelen
Marija-Brencic Anton-Jelen.jpg
Marija Brenčič na dan vjenčanja sa Antonom Jelenom, 5. studenog 1939 na Maloj Loci
Puno ime Marija Brenčič Jelen
Pseudonim MJB
Rođenje 28. siječnja 1919.
Smrt 21. ožujka 2000.
Zanimanje Književnik
Nacionalnost Slovenka
Period pisanja 1928.1998.
Književne vrste poezija, drama, putopis, novela, pripovijetka, radijska igra
Književni period neo-romantizam, realizam
Suprug/zi Anton Jelen
Djeca Hedvika, Anton ml., Janez, Marija ml., Florijan, Franc, Jož, Blaž, Ivanka – časna sestra Vesna.
Potpis Marija-Jelen-Brencic PODPIS.jpg
Portal o životopisima

Marija Brenčič-Jelen (Podlipa, 28. siječnja 1919.Arnače, 21. ožujka 2000.), slovenska književnica.

Životopis

Marija Brenčič rođena je 28. siječnja 1919. u Podlipi kod Vrhnike od oca Franca i majke Marije (r. Cankar). Po završenoj osnovnoj školi u zavičaju, školske 1938./1939. godine bila je pitomica banovinske poljoprivredno-domaćinske škole (banovinska kmetijsko-gospodinjska šola) u Maloj Loki kod Trebnja, koju su vodile Školske sestre franjevke[1]. U školi je uređivala zbornik "Sunčani zrak" (Sončni žar).[2].[3]


Obitelj

Nakon svršetka škole, 5. studenog 1939. vjenčala se s Antonom Jelenom. To je bilo prvo vjenčanje u malološkoj Plečnikovoj kapeli otkako su školu vodile časne sestre. Vjenčao ih je katedralni dekan i skladatelj Franc Kimovec. [3] Nakon vjenčanja Marija je otišla živjeti sa suprugom u njegov dom u mjestu Arnače kod Velenja. Izrodili su devetero djece: Hedvika (1940.), Anton (1942.), Janez (1944.), Marija (1946.), Florjan (1948.), Franc (1950.), Jož (1952.), Blaž (1955.) te Ivanka (1958.) (=časna sestra Vesna).


Djelo

Klemšetov dom u Šentilju kod Velenja.
Marija na vjenčanju s Antonom u Plečnikovoj kapeli u Maloj Loki (5. studenog 1939).
Marija za pisaćom mašinom Underwood (iz 1922. godine) piše crtice (1985.)

Pjesme je počela pisati već u pučkoj školi s devet godina te ih kasnije objavila u nedjeljnim prilozima časopisa Slovenca, Mladom Slovencu i Družini (Obitelj) te u drugim časopisima i kalendarima. Pjesme za prvu zbirku Spev tihe doline (Spjev tihe doline) je sama sabrala, izdala i prodavala. Krajem šezdesetih je pripravila još tri zbirke pjesama planirane još u mladosti, koje tvore ciklus Spev tihe doline.

Spev tihe doline (motto) Spjev tihe doline (motto)

Vsa dolina je prekrasen vrt;
okrog nje zeleni so gozdovi,
nizkih gričev travnati vrhovi –
a nad njo je nebes razprostrt…

Sva dolina je jedan predivni vrt;
okružuju je zeleni lugovi i šume,
livade su cvjetnih čaša pune –
a nad njima je nebeski svod rasprostrt…

Napisala je nekoliko dramskih igara za djecu. Radio Ljubljana emitirao je njezinu radijsku igru u stihovima Mamica, spet si naša (Majko, opet si naša) (1939.). Omladinska opereta Mamice naše z dejanji slavimo (Majke naše djelima slavimo), koju je uglazbio Matija Tomc, igrana je u operskom kazalištu u Ljubljani (1939.).

Prozu je počela pisati 1986. godine. Crtice i priče, u kojima priziva uspomene na mladost u svojoj zavičajnoj dolini, objavljivala je u Kmečkome glasu (Glas seljaka) i drugim časopisima. O sebi je rekla da nije i ne želi postati spisateljica, nego je samo pjesnikinja koja piše svoje uspomene.

Djela

  • Spev tihe doline (Spjev tihe doline, 1937.) (COBISS)
  • Vzdih cvetne dobrave (Uzdah cvjetne dubrave, 1968.) (COBISS)
  • Vrisk jasne planine (Vrisak jasne planine, 1969.) (COBISS)
  • Mir sinje višave (Mir modre visine, 1970.) (COBISS)
  • Naših njiv nihče več ne orje (Naše njive nitko više ne ore, zbirka crtica, 1991.) (COBISS)
  • Sedem ključavnic (Sedam brava, 1995.) (COBISS)

Izvori

Vanjske poveznice