Gazebo
| Gazebo | |
|---|---|
 | |
| Poznat/a i kao | Paul Mazzolini |
| Rođen/a | 18. veljače 1960., Beirut |
| Žanr/ovi | pop, italo disco |
| Djelatno razdoblje | 1982. - |
Gazebo (rođ. Paul Mazzolini) (Beirut, 18. veljače 1960.) je talijanski glazbenik. Njegova glazba se poistovjećuje s glazbenim žanrom talijanske disco glazbe.
Sin je veleposlanika a majka mu je prije udaje bila pjevačica u SAD-u. U Los Angelesu je 1974. osnovao školski sastav Skunk Tussle i sa njim skuplja prva iskustva u jednoj kazališnoj trupi. Završava studij francuske književnosti 1983., u Rimu i započinje glazbenu suradnju s Paulom Micioniem. Već prvi album Masterpiece, bio je vrlo popularan. U listopadu 1983. pjesma I Like Chopin penje se na vrh glazbenih ljestvica diljem Europe. Iste godine napisao je tekst za hit pjesmu „Dolce Vita“ za Ryana Parisa. Sa pjesmom Telephone Mama 1984., posljednji put je ušao na Top 10, talijanske ljestvice. Izdaje nekolilo albuma i singl pjesama i kasnije (Milky Way, Trotsky Burger). U jesen 2006. njegova pjesma Tears For Galileo penje se na vrh Euro-Dance-Charts. Gazebo i dalje sudjeluje na turnejama i pravi nove albume. Djeluje također i kao producent novim umjetnicima.[1]
LP/CD – Diskografija
- Gazebo (Baby Records, 1983.)
- Telephone Mama (Baby Records, 1984.)
- Univision (Carosello, 1986.)
- The Rainbow Tales (Carosello, 1988.)
- Sweet Life (Carosello, 1989.)
- Scenes From The News Broadcast (Lunatic, 1991.)
- Portrait (Lunatic, 1994.)
- Viewpoint (Lunatic, 1997)
- Portrait & Viewpoint (Softworks, 2000.)
- The Syndrone (Softworks, 2008.)
- I Like ... Live! (Softworks, 2013.)