Grumman AF Guardian
Grumman AF Guardian
| |
|---|---|
 | |
AF-2S (gore) i AF-2W (dolje)
| |
Opći podaci
| |
| Tip | Protupodmornički zrakoplov |
| Proizvođač | Grumman |
| Probni let | 19. prosinca 1945. |
| Proizveden | prosinac 1946. - svibanj 1953.[1] |
| Broj primjeraka | 389 |
Portal: Zrakoplovstvo 
| |
Grumman AF Guardian, američki protupodmornički zrakoplov namijenjen djelovanju s nosača zrakoplova. Sastojao se od dva zrakoplova (inačice) koji su djelovali u tandemu, AF-2W koji je nosio naoružanje i AF-2S koji je nosio sustave potrebne za otkrivanje podmornica. Iz operativne uporabe povučen je u kolovozu 1955. kada ga je zamijenio S-2 Tracker.
Razvoj
Razvoj AF Guardiana seže u 1942. godinu kada je Mornarički biro aeronautike poslao upitu Grummanu po pitanju razvoja nasljednika uspješnog torpednog bombardera Avenger. Daljni pregovori nagnalni su Grumman da 1944. počne s razvojem zamjene pod oznakom XTB2F-1.
Izvorni koncept za XTB2F-1 tražio je višesjedni torpedni bombarder za djelovanje s nosača zrakoplova koji bi pokretala dva Pratt & Whitney (P&W) R-2800-22 Double Wasp motora. Mogao bi ponijeti 3.600 kg bombi ili torpeda na udaljenost od 5.950 km. Zbog razvojnih problema od projekta se odustalo u siječnju 1945. u korist konzervativnijeg dizajna XTSF-1 koji je izveden iz F7F Tigercata.
Osim navedenoga, Grumman je radio i na trećem dizajnu tvorničke oznake G-70. Nakon što je privukao pozornosti vodstva mornarice, odlučeno je da se odustane od XTSF-1 te se sredstva ulože u izradu tri prototipa G-70 mornaričke oznake XTB3F. Dva prototipa postati će XTB3F-1 dok će treći biti XTB3F-2. Planirana pogonska konfiguracija sastojala se od dva ranije spomenuta P&W te jednog turbo mlaznog motora u repu koji se trebao koristiti kao pomoć pri polijetanju i u borbenim situacijama.
Prvi let XTB3F-1 prototipa obavljen je 19. prosinca 1945. s Pat Gallom za kontrolama. Tom prilikom nije korišten turbomlazni motor zbog problema tijekom testiranja na tlu. Uskoro je odlučeno da ga se i u potpunosti ukloni iz dizajna
Opis
AF Guardian je za svoje prilike bio poprilično glomazan, toliko da je smatran najvećim jednomotornim klipnim zrakoplovom koji je koristila američka mornarica. Inačica AF-2W, zadužena za otkrivanje podmornica, imala je četiri člana posade te je bila lako prepoznatljiva po kupoli s donje strane zrakoplova u kojoj se nalazio radar AN/APS-220.
AF-2S je bio napadački dio tandema s tri člana posade. Mogao je ponijeti 1800 kg naoružanja što uključuje konvencionalne bombe, dubinske bombe, navođena torpeda ili nevođene HVAR rakete ispod krila. Mogao se koristiti i za izbacivanja sonarnih plutača, s krila ili iz prostora za bombe. Ispod lijevog krila nalazila lampa za pretraživanje površine dok je ispod desnog montiran rada za ciljanje AN/APS-30
Operativna uporaba
Po uvođenju u operativnu uporabu otkriveno je da Guardian ima relativno slab motor za polijetanje s nosača zrakoplova što je uz lošu upravljivost pri niskim brzinama dovelo do velikog broja nesreća. Iako je sudjelovao u borbenim ophodnjama u korejskim vodama od ožujka 1951 do svibnja 1953., nakon toga se nije još dugo zadržao u službi. Smatran privremenim riješenjem, zamijenio ga je dugovječniji i sposobniji S2F Tracker.[2]
Posljednji Guardian je povučen iz aktivne službe 31. kolovoza 1955. U mornaričkim rezervnim eskadrilama su zadržani do 1957. Dio je završio i u civilnim rukama gdje su korišteni kao protupožarni zrakoplovi.
Inačice
- XTB3F-1
- Prototip dvosjednog torpednog bobmardera.
- XTB3F-1S
- Dva modificirana XTB3F-1 prototipa bez turbomlaznog motora.
- AF-2S
- Serijska inačica prilagođena za otkrivanje podmornica.
- AF-2W
- Serijska inačica prilagođena za nošenje protupodmorničkog naouržanja.
- AF-3S
- AF-2S s dodatkom za detektiranje magnetskih anomalija.
- Model G-90
- Predložena kombinacija S i W inačica. Nikada nije realizirana.
Tehničke karakteristike (AF-2S)
Izvori podataka: Vectorsite[2]
Osnovne karakteristike
- posada: 3 (4 kod AF-2W)
- dužina: 13,2 m
- raspon krila: 18,5 m
- površina krila: 51 m2
Letne karakteristike
- najveća brzina: 507 km/h
- dolet: 2415 km
- najveća visina leta: 9.900 m
Izvori
- ↑ Kowalski, Robert (1991.). Grumman AF Guardian. Ginter Books. str. 1. ISBN 0942612205
- ↑ 2,0 2,1 ""The Grumman AF Guardian"" (engl.). http://www.vectorsite.net/avguard.html vectorsite.net (23. srpnja 2011.)