Duško Tadić

Duško Tadić (1. listopada 1955., Kozarac, Bosna i Hercegovina) bivši je stražar u logorima Omarska i Trnopolje, član Srpske demokratske stranke i član srpske paravojske koja je izvela napade na Prijedor tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Znakovit je po tome što je 1997. postao prva osoba osuđena na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) - osuđen je na 20 godina zatvora.

Suđenje u Haagu

Tadić je 1994. uhićen u Münchenu, u Njemačkoj, nakon što su ga bosanske izbjeglice identificirale kao njihovog mučitelja. ICTY je pred kraj 1995. izdao prvu optužnicu protiv njega, nakon čega je prebačen u Haag. Suđenje Tadiću počelo je 1996. On sam se izjasnio da "nije kriv" po točkama optužbe a njegovi odvjetnici branili su ga taktikom da je žrtva zamjene identiteta.

ICTY je tijekom suđenja Tadiću po prvi put oblikovao nekoliko prijelomnih stajališta oko sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Na zahtjev optuženog da mu Međunarodni sud ne može suditi jer je "rat u BiH bio građanski rat", ICTY je naveo sljedeće:

Oružani sukob u bivšoj Jugoslaviji započeo je nedugo nakon datuma kada su Slovenija i Hrvatska proglasile svoju neovisnost, 25.6. 1991., između vojnih snaga SFRJ i Slovenije i Hrvatske. Takvi oružani sukobi bi se naravno trebali karakterizirati kao unutarnji jer su zamrznuti na tri mjeseca kao posljedica prijedloga EK-a. Nakon isteka razdoblja od tri mjeseca, 7.10. 1991., Slovenija je proglasila neovisnost koje je stupilo odmah na snagu, a Hrvatska 8.10. 1991. Dakle, oružani sukob u bivšoj Jugoslaviji bi se trebao smatrati međunarodnim od 8.10. 1991. jer je neovisnost tih država bila definitivna od tog datuma.

Također, po prvi put je predstavljeno stajalište da je razlog rata u BiH bio stvaranje "Velike Srbije".

Što se tiče optuženog, Pretresno vijeće napominje "da je bio jedan od prvih članova SDS u općini Prijedor i, prema vlastitoj ocjeni, povjerljivi član SDS od koga je traženo da provede ključni plebiscit na području Kozarca. Kao organizator plebiscita u Kozarcu i predsjednik lokalnog SDS, optuženi je bio upoznat sa planom o Velikoj Srbiji i podržavao ga. On to i sam priznaje, kada opisuje sebe kao iskrenog pristašu stvaranja Republike Srpske".

Presuda

Suđenje je trajalo 79 dana a za tužiteljstvo je svjedočilo sveukupno 86 svjedoka. 1997. ICTY je donio presudu. Tadić je proglašen krivim za sljedeće zločine:

• Hotimično lišavanje života; mučenje ili nečovječno postupanje; hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja (teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949.)
  • Tijekom napada na Kozarac i okolno područje, sudjelovao je u sakupljanju i prisilnom premještanju civila u zatočeničke logore.
  • Kao dio grupe Srba, udarao je rukama i nogama jednog zatočenika sve dok se ovaj nije onesvijestio, čime je direktno pomagao u ostvaranju zajedničkog nauma te grupe da nanese tešku fizičku patnju pripadnicima druge grupe.
  • Jednom zatočeniku je prijetio nožem, a onda ga je ubo.
• Ubojstvo (zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja)
  • Ubio je dvojicu bošnjačkih policajaca u Kozarcu u proljeće 1992.
  • Sudjelovao je u ubojstvu petorice muškaraca u Jaskićima, selu kraj Prijedora.

Osuđen je na 20 godina zatvora i poslan na služenje kazne u Njemačkoj. Tadić je uložio žalbu na svoju presudu, ali je ona odbijena. 2008., nakon dvije trećine odslužene kazne, pušten je na slobodu te je otputovao u Srbiju, pošto je dobio srbijansko državljanstvo.

Većina je zaključila da je "od početka 1992. do 19. svibnja 1992, postojao međunarodni oružani sukob barem na dijelu teritorija Bosne i Hercegovine (...) između snaga Bosne i Hercegovine s jedne strane i snaga Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), odnosno JNA (kasnije VJ), koje su djelovale sa različitim paravojnim snagama i snagama bosanskih Srba, s druge", nakon 19. svibnja 1992. godine, ovaj oružani sukob nije imao karakter koji bi opravdao primjenu člana 2 (teške povrede) Statuta, jer žrtve nisu bile zaštićene osobe, to jest, nisu bile u rukama jedne od strana u sukobu ili okupacijske sile koje nisu državljani. JNA se službeno povukla iz Republike Bosne i Hercegovine 19. svibnja 1992." (...) Problem s kojim se ovo Pretresno vijeće suočilo je, da li je poslije 19. svibnja 1992., Savezna Republika Jugoslavija svojim povlačenjem sa teritorija Republike Bosne i Hercegovine i bez obzira na svoju kontinuiranu podršku VRS dovoljno distancirala od VRS da se te snage ne mogu smatrati de facto organima ili agentima VJ, a otuda i SRJ".

– ICTY u svojoj presudi protiv Duška Tadića

Poveznice

• Milomir Stakić
• Momčilo Krajišnik