Američke podmornice klase H
| Klasa H | |
|---|---|
 | |
| Pregled klase | |
| Ukupno izgrađeno brodova: | 9 |
| Ukupno izgubljeno brodova: | 1 |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman: | 358 t. (površinska)[1] 467 t. (podvodna)[1] |
| Dužina: | 45,8 m[1] |
| Širina: | 4,8 m m[1] |
| Gaz: | 3,8 m (srednji)[1] |
| Pogon: | 2 x dizel-motor (2 x 475 ks) tipa New London Ship & Engine comp.[1] 2 x elektromotor tipa Electro Dinamics[1] |
| Brzina: | 14 čv. (površinska)[1] 10,5 čv. (podvodna)[1] |
| Doplov: | 2300 nm / 11 čv. (površinski)[1] 100 nm / 5 čv. (podvodni)[1] |
| Dubina zarona: | 70 m[1] |
| Posada: | 27 |
Klasa H bila je klasa američkih dizel-električnih podmornica.
Razvoj
Prema prvobitnim planovima američke mornarice, serija podmornica klase H trebala se sastojati od samo tri plovne jedinice, koje su naručene i izgrađene u razdoblju od dvije godine, od 1911. do 1913. Sredinom posljednje godine Prvog svjetskog rata, američkoj mornarici dobila je priliku da svoju podmorničarsku flotu iznenada i neplanirano obogati s još šest podmornica toga tipa. Naime, ruska carska vlada svojedobno je naručila izgradnju tih podmornica u američkim brodogradilištima. U međuvremenu u Rusiji je izbila Oktobarska revolucija i na vlast dovela Lenjinove boljševike. Vlada SAD-a odbila je boljševičkoj vladi isporučiti naručene podmornice. Svih šest podmornica koje je naručila carska Rusija izgrađene su u rekordnom roku od 12. svibnja do 23. studenog 1918.
Operativna uporaba
Prve tri originalno naručene jedinice iz serije podmornica klase H dobile su na porinuću, uz broj novogradnje i osobno ime, koje je, kao i kod prethodnih klasa, reformom od 17. studenog 1911. bilo zamijenjeno velikim slovom H i progresivno rastućim brojevima od 1 do 9. Prve tri podmornice dobile su svoje kodne oznake Seawolf SS 28 (H-1), Nautilus SS 29 (H-2) i Garfish SS 30 (H-3). Podmornice od H-4 do H-9 dobile su na porinuću samo kodne brojeve od 147 do 152 uz slovo H.
Svih devet podmornica iz klase H preživjelo je rat za vrijeme kojega su služile uglavnom samo za obalnu obranu i nadzor teritorijalnih voda SAD-a te kao vježbovne jedinice za obuku budućih podmorničara. Podmornica SS 28 (ex-Seawolf) zbog navigacijske se pogreške 12. ožujka 1920. nasukala u zaljevu Magdalena u Meksiku i potonula. dvanaest dana poslije zbog prodora vode uzrokovanog naletom na podvodnu hrid, gotovo sličnu sudbinu doživjela je i podmornica SS 30 (ex-Garfish), koja se 16. prosinca 1916. također nasukala, ali je unatoč teškim oštećenjima bila spašena, popravljena i vraćena u službu ratne mornarice.
Svih osam podmornica, osim potonule SS 28 H-1, otpisane su i rashodovane tijekom 1922. i 1923.
Povezani članci
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
| |||||