Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 51296 od 23. kolovoz 2021. u 07:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Drugo značenje2
Hrvatski konjanik oko 1620., Vojno-povijesni muzej u Beču
Hrvatski konjanik

Hrvatski konjanici ili Hrvatsko konjaništvo (njem. Kroatische Reiter, Krabaten, Kroaten) sudjelovali su kao vrlo cijenjeni plaćenici u carskoj, bavarskoj, španjolskoj, danskoj i francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjem ratu u Europi. Spadali su među lake konjanike. Stekli su visoku vojničku reputaciju u ratu tako da je takav tip lakog konjaništva bio tražen u svim većim vojskama. Nakon Bitke kod Siska 1593. godine, i rata koji je trajao do 1606. godine, dostupni su nam platni popisi sa brojem vojnika koji su službovali u utvrdama na Vojnoj krajini.

Procjenjuje se da je otprilike 7.000 vojnika stalno boravilo u Vojnoj krajini, a od tog su 80% bili su Hrvati koji su službovali u postrojbama haramija i konjanika husara.

Te su postrojbe bile plaćenici i djelovali vojničkim redom.

U slučaju većeg ugrožavanja još nekoliko tisuća Hrvata podizao je pod oružje ban, plemstvo, Crkva ili po sveopćem pozivu (insurekciji).

Za Habsburgovce je Vojna krajina bila prvenstveno zaštita njihovih zemalja i interesa. Kao takva bila je upravno i političko potčinjena Beču.

Iz toga razloga Beč je imao više vlastitih trupa na granici od hrvatskih.

U Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) Beč je otvorio kasu i pozvao Hrvate upomoć, jer se našao u teškoj situaciji.

Hrvati su se uglavnom kao konjanici odazvali pozivu. Od paljbenog naoružanja, nosili su najmanje dva pištolja te arkebuze zbog čega su nazivani i arkebuzirima.

Nosili su rado sablje obješene preko ramena, kako im ne bi smetale pri hodu. Bili su drukčiji od ostalih postrojba onoga vremena.

Kao konjanici i kao pješaci bili su univerzalni ratnici svojeg vremena. Život na granici s Osmanskim Carstvom, na kojoj se do već čitavo stoljeće ratovalo, Hrvati su izbrusili instinkt u snalaženju i preživljavanju.

Od osmanskih ratnika, koji su sa sobom donijeli način nomadskih ratnika izvježbali su vještinu borbe sabljom. Lukavost i okrutnost bez koje ne bi bilo opstanka na vojnoj granici kombinirano s hrvatskom hrabrošću, upornošću, izdržljivošću na pozornicu su izašli ratnici sa kakvim se zapadna Europa jos nije suočila.

Između 100 i 1000 ljudi činili su pukovniju. Hrvati su zadržali veličine četa od otprilike 50 ljudi u kakvima su inače službovali na granici. Hrvatske konjaničke pukovnije ratovale su u glavnom sa 4-8 četa. Čini se da je broj od 200-400 konjanika odgovarao njihovoj organizaciji i njihovim načinu borbe.

Povijest je hrvatsko konjaništvo zapamtila kao sjajne ratnike. Širili su pred sobom strah i strepet. Svojim zastrašujućim izgledom i pretjerivanima u pričama protivnika širili su panike na protestantskioj strani.

Albrecht von Wallenstein je imao posebno dobro mišljenje o Hrvatima, pa je zapisao:

Nijemci su glomazni, teški i spori konjanici, Mađari su nepouzdani i prevrtljivi, Poljaci se brzo rasipaju u potrazi za plijenom, Moldavci ne žele ići daleko od svojih domova, Vlasi se prodaju za malo novaca, ali Hrvati – oni udaraju snažno u skupinama i to uvijek tamo gdje je to najpotrebnije, na popuštaju gotovo nikad … ”


Hrvati su kao ratnici svoje bogato vojničko iskustvo razvili u stalnim borbama s Turcima.

Postoje razna imena za Hrvatske konjanike:[1]

Hrvatski konjanici su bili naoružani arkebuzama, pištoljima i sabljama.

Povezani članci

Literatura

  • Johann Christoph Allmayer-Beck und Erich Lessing : Die kaiserlichen Kriegsvölker. Von Maximilian I. bis Prinz Eugen 1479 - 1718, Juli 1989, ISBN 978-3-570-00290-2
  • Miroslav Brandt: Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980.
  • Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.
  • Michael Howard, Rat u europskoj povijesti, Srednja Europa, Zagreb 2002
  • Heeresgeschichtliches Museum (Hrsg.): Die k. k. Militärgrenze (Beiträge zu ihrer Geschichte). Österreichischer Bundesverlag, Wien 1973 (Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums, 6) ISBN 3-215-73302-1
  • Paul Boppe, La Croatie militaire (1809-1813) ISBN 953-207-082-6.
  • Ante Nazor, Hrvatska vojska u ranom srednjem vijeku, Polemos, 3/2000.
  • Tomislav Aralica (crteži: Višeslav Aralica): Hrvatski ratnici kroz stoljeća, Znanje d.d., Zagreb, 1996., ISBN 9536473321, ISBN 9789536473328 [1]
  • Zvonimir Grbašić et Al. Hrvati slike iz ratničke prošlosti, CARSKI HUSAR d.o.o., Zagreb, 1993.

Bilješke

  1. Bitke kroz povijest Hrvati - ratnici i vojnici, 5. prosinca 2009., pristupljeno 18. prosinca 2016.

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.