Fenoarivo Atsinanana
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir naselje
Fenoarivo Atsinanana ili Istočni Fenoarivo, grad na sjeveroistoku Madagaskara s 20 439 stanovnika [1], upravno središte Regije Analanjirofo [1] i Distrikta Fenoarivo Atsinanane u Provinciji Toamasini.
Fenoarivo na malgaškom znači tisuću ratnika, a Atsinanana istok.[2]
Povijest
U 17. stoljeću su se kraj Fenoariva sidrili pirati, oni su i izgradili svoju utvrdu kraj mjesta Vohimasine (3 km južno) od koje su danas ostale samo ruševine.[3] Grad je bio prijestolnica malgaškog naroda Betsimisaraka. Iz njega je na početku 18. stoljeća njihov legendarni kralj Ratsimilaho[4]ujedinio dotad neprijateljske plemenske klanove i osnovao svoje kratkotrajno Kraljevstvo Betsimisaraka. Njegov skromni grob nalazi se na otočiću Nosy Hely nasuprot gradske plaže.[3]
Geografska i klimatska obilježja
Fenoarivo Atsinanana leži na obali Indijskog oceana u plodnoj obalnoj ravnici, okružena brojnim plantažama kave, klinčića i ličija. Grad je udaljen 420 km od glavnog grada Antananariva i oko 100 km od provincijskog središta Toamasine. Klima je vruća tropska s dvije sezone. Vlažna traje od listopada do travnja, a suha od svibnja do rujna kad prosječna dnevna temperatura može narasti na preko 40°C.
Gospodarstvo i promet
Kroz grad prolazi državna magistrala br. 5 (magistrala uz obalu Indijskog oceana) preko koje je povezan s Toamasinom i Antananarivom. Iako leži na moru, nema nikakvu uređenu luku.
Fenoarivo Atsinanana je trgovačko središte poljoprivrednog kraja u kojem se najviše stanovnika bavi tom djelatnošću.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorstat - ↑ "Introducing Fenoarivo-Atsinanana" (engl.). Lonely Planet. http://www.lonelyplanet.com/madagascar/eastern-madagascar/fenoarivo-atsinanana Pristupljeno 2. prosinca 2015.
- ↑ 3,0 3,1 Eliane Ralison. "Localités Fénérive Est" (francuski). Dilag Tours. http://www.madagaskar-lexikon.dilag-tours.ch/pdf/lexique_localite_fenerive_est.pdf Pristupljeno 2. prosinca 2015.
- ↑ Narod Betsimisaraka na portalu Encyclopædia Britannica, pristupljeno 2. prosinca 2015.