Vlado Milunić

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Vlado Milunić (Zagreb, 3. ožujka 1941.), češki je arhitekt hrvatskog podrijetla koji živi u Pragu. Ujedno je i predavač na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu (ČVUT).

Životopis

Vlado Milunić je rođen u Zagrebu 1941. godine, netom prije Njemačkoga napada na Kraljevinu Jugoslaviju. Njegovi roditelji liječnici Atena i Josip Milunić nakon Drugoga svjetskoga rata bili su u službi u Ministarstvu zdravstva, a zatim su 1946. godine dobili dvogodišnju stipendiju i otputovali u SAD.^[1] Godine 1948., u povratku iz SAD-a, privremeno zastali su u Pragu i saznavši za Titove čistke odlučili tu ostati kao političke izbjeglice. Vlado, zajedno sa sestrama Martom, Nevom i Rajnom, pridružio im se 1956. godine.^[1] Riječima Vlade Milunića:

„Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Pražanin jer je Prag moj dom. Predstavljam se kao Jugoslaven jer se tako osjećam unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji. Inače sam naravno Hrvat.”

(^[2])

U Pragu je završio gimnaziju. Studirao je na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu (ČVUT) od 1960. do 1966. godine. Nakon toga se je tri godine usavršavao u Parizu.^[1] Po povratku u Čehoslovačku 1969. godine zaposlio se u atelijeru arhitekta Karela Pragera gdje je tijekom iduća dva desetljeća surađivao s Janom Línekom u projektima ureda kao specijalizirani dvojac za javne objekte.^[1] 1990. godine osnovao je svoj studio VM (skr. za Volné Myšlenky, tj. „Slobodne ideje”).

Na izborma 2006. godine kandidirao se kao neovisni kandidat „Stranke zdravog razuma” koju je osnovao zajedno s građevinskim biznismenom Petrom Czaschom, no nije uspio ući u Zastupnički dom. Prema njegovim riječima, na ovaj čin odlučio se zbog korupcije u češkom graditeljstvu.^[3]

Djela

Vladimir i Frank Gehry su zajedno projektirali Plešuću kuću (češki: Tančící dům) u Pragu (1996. godine) koja je ujedno jedno od njegovih najvećih radova. Zgrada je simbol suvremene praške arhitekture i nakon Hradčana i Karlovog mosta treća praška znamenitost koju turisti najčešće fotografiraju. Njeni autori dobili su niz priznanja, a američki časopis Time proglasio je 1996. godine Plešuću kuću zgradom godine.

„„Htio sam da kuća bude doslovna parafraza Baršunaste revolucije kad se od totalitarnog statičnog društva odijelio njegov manji dinamični dio koji je krenuo u svijet pun promjena, u našem slučaju nad frekventno raskršće u pravcu Praškog dvorca. Htio sam da to budu dva dijela zgrade koja se međusobno privlače i odbijaju: statički-dinamički, jang-jing, plus-minus.“”

(Susreti: glasilo Hrvatsko-češkog društva, broj 33, 2015.)

Kuća koja pleše i Milunićevi ostali znameniti radovi su: Hospital Crvenog križa u Pragu (1999.), vila Planá u Lužnicí (1999.), „Kompleks Zvijezda” (Komplex Hviezda) u četvrti Petřiny u Pragu (2000.), Češka četvrt u Šangaju (s još četiri arhitekta, 2003.), Dom za djecu i mladež u četvrti Modřany u Pragu (2005.) i radar u praškoj zračnoj luci (2009.).

Nagrade i odličja

Povodom 75. rođendana Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba dodijelilo mu je 26. veljače 2016. godine Nagradu "Marija i Stjepan Radić" "zbog njegovih iznimnih zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa u cjelini, koje se očituju u njegovu višegodišnjem radu i prepoznatljivim rezultatima trajne vrijednosti i od širega društvenog interesa".^[4]
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 2019. godine odlikovala ga je Redom Ante Starčevića za unaprijeđenje češko-hrvatskih odnosa.^[5]