Új dobos

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 432333 od 18. ožujka 2022. u 08:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Új Dobos je časopis Mađara iz Bosne i Hercegovine.

Zajednički su mu izdavači Udruženje Mađara HUM iz Sarajeva i Magyar Szó iz Banje Luke.

16. ožujka 2007. ga se predstavilo u okviru programa kojim je obilježen Dan građanske revolucije 15. ožujka 1848..

Dobos je nekadašnji list Mađarskog udruženja građana Hum iz Sarajeva (Magyar polgarok egyesületének lapja Hum – Sarajevo) Prvi broj, nastao na inicijativu Katalin Horvat i Edina Volka Dervišefendića, izašao je u siječnju 2005. Njegov prvi i jedini urednik je bio Edin Volk Dervišefendić, a najraniju redakciju su činili pokojni Mihalj Nemet, Katalin Horvat, Eva Juhas-Pašić, Irma Muratović i Agneš Kišne Gašpar, dopisnica iz Budimpešte. Tehnički su ga opremili Samir Bogunić i Ana Kunjašić, koja je dizajnirala i prepoznatiljiv logo. Dobos, što na mađarskom znači „dobošar“, a kao direktna asocijacija na nekadašnje varoške dobošare koji su lokalnom stanovništu saopštavali najvažnije i najsvježije vijesti, bio je jedino (pisano) glasilo sarajevskih Mađara. List je svojim tekstovima, prvenstveno, dokumentovao aktivnosti vezane za rad Huma, te je,  uz „Češku besedu“ i „Zoru Cankarjevu“, bio treći u nizu časopisa udruženjâ nacionalnih manjina iz Sarajeva. Članci su, najčešće, bili pisani dvojezično, a tematski su bili obogaćeni različitim sadržajima, od vijesti o radu Društva između dva broja, preko novosti iz Mađarske do feljtoniziranih tekstova i komentara.

Posljednji, osmi broj Doboša izašao je u maju 2006. godine, i bio je to zadnji broj čiji je rad podržavala fondacija Illyés iz Budimpešte. Prvi broj lista Új Dobos („Novi Doboš“) objavljen je u prosincu 2006. i predstavljao je svojevrsni nastavak u uređivačkoj koncepciji starog Dobosa. „Novi Doboš“, sada kao dio zajedničke redakcije sa banjalučkim udruženjem Magyar Szó, uspio je čitaocima ponuditi svega dva broja u novom, tada izmijenjenom i tehnički poboljšanom izdanju, nakon čega banjalučki dio redakcije svojevoljno, drsko i krajnje neprofesionalno napušta zajednički rad na časopisu, i pod istim imenom Új Dobos (ime je dao Edin Volk Dervišefendić) nastavlja da piše i uređuje članke.