Kriči su staro izumrlo neslavensko pleme sa područja uz rijeku Taru u Crnoj Gori, i u srodstvu s Matarugama, Matagužima, Malonšićima, Macurama, Bukumirima, i Španjima.
Porijeklo
Nakon prodora slavenskih plemena sa područja današnje Bosne na područje današnje Hercegovine, oni su se sukobili sa Matarugama, starijim slojem stanovništva. U narodnoj predaji je ostalo zabilježeno da je Mataruge predvodio „kralj“ Sumor i da su se nakon jedne velike bitke na području današnjeg Nevesinja povukli prema današnjoj Foči, nakon čega su se preci Drobnjaka sa ostalim slavenskim plemenima naselili na područje nikšićkog polja. Dio Mataruga koji se nakon spomenute bitke na području današnjeg Nevesinja i Sumorove pogibije povukao prema današnjoj Foči i grupirao oko rijeke Tare nazvan je Kričima, a oblast koju su naseljavali nazvana je Kričkom. Sami Mataruge su potekli od većeg predslavenskog plemena Španja.
Etimologija
Kriči su kao pleme neslavenskog porijekla, ali su svoj naziv dobili od pridošlih slavena koje je njihov govor podsiječao na kričanje (viku).
Rasprostranjenost
Svoje katune Kriči su imali na planini Sinjajevini i u kraju poznatom kao Jezera. Prostirali su se između današnje Foče i današnjeg Kolašina (Luburić prenosi predanje koje je zabilježio Nićifor Dučić, po kome je čitava oblast Kolašina nazivana Kričkom i da su na njenom čelu bile vojvode Kričkovići), dok je središte bilo na području današnjih Pljevalja.
Raspad plemena
Kriči su se održali do sredine 15. stoljeća, a izginuli su po dolasku Slavena u neprekidnim borbama sa crnogorskim plemenom Drobnjaci koji su ih protjerali preko rijeke Tare. O uzroku sukoba se nagađa, a jedan od njih su pašnjaci za stoku. Prema nekom krvavom sukobu između Kriča i Drobnjaka jedan izvor vode iznad sela Gornja Bukovica prozvan je Krvavac.