Vitomir Korać
Vitomir Korać (Šid, 14. travnja 1877. – Iriški venac, 8. rujna 1941.), hrvatski socijal-demokratski političar, publicist i visoki dužnosnik srpske nacionalnosti.
Životopis
Rodio se je u Šidu. 1896. je postao članom Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Članku je prvo vodio Ivan Ancel a poslije 1901. Vilim Bukšeg i Vitomir Korać.[1][2] Protivnik strahovlade Khuena Hedervaryja te je u tom pravcu bio pristao da socijaldemokrati surađuju s građanskim strankama. 1905. je prišao Hrvatsko-srpskoj koaliciji.[3]
1908. na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor izabran u kotaru Šidu.
Nakon raspada Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine SHS, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije se je raspala. Dio članstva koje je predvodio Korać odlučilo je djelovati u Narodnim vijećima te time biti dijelom nove državne strukture, dok je drugi dio stranke koji su vodili tajnik zagrebačkog ogranka Đuro Cvijić i Vladimir Ćopić odbili reformizam te 1919. postali članovi Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista). Cvijić je Koraćevu strukturu nazvao oportunističkom.[4] Kao vođa desnih socijalista protivio se boljševizmu.[3]
Kao član Narodnoga vijeća Države SHS zagovarao je ujedinjenje.[3] Kad se je hrv. general austro-ugarske vojske Anton Lipošćak vratio u Hrvatsku 1918. poslije rata, protiv njega je montiran proces ("afera Lipošćak"). Da bi zastrašili, impresionirali i psihološki "obradili" članove središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS uoči odlučujuće sjednice 24. studenog 1918., s ciljem da čim prije izglasaju odluku o ujedinjenju sa Srbijom, Svetozar Pribićević i njegovi montirali su proces protiv Lipošćaka i još nekih časnika. Optužili su ih da kuju zavjeru protiv Narodnog vijeća s namjerom stvaranja "Vijeća vojnika, radnika i seljaka" i to obilno razglasili. Zavjeru je navodno razotkrio vođa socijalista Vitomir Korać, kojeg su htjeli vrbovati.[5]
Kad je stvorena prva vlada Stojana Protića 20. prosinca 1918. povjerenici su izgubili svoj status jer su odjeli započeli s likvidacijom poslova. Iz Hrvatske su u vladu ušli Ante Trumbić, zatim Svetozar Pribićević kao ministar unutarnjih poslova (prvak Hrvatsko-srpske koalicije), Živko Petričić (starčevićanski pravaš) kao ministar poljoprivrede, Vitomir Korać (predstavnik Socijal-demokratske stranke Hrvatske i Slavonije) te Fran Poljak kao ministar za agrarnu reformu (član Hrvatsko-srpske koalicije). Petričić je ostavku dao već 14. ožujka 1919. godine.[6]
Od hrvatskih političara koji su i ušli u tu vladu, većina je dala ostavke Ante Trumbić (nakon potpisivanja Rapallskog ugovora), Vitomir Korać i Živko Petričić (ožujak i travanj 1919.), ostali su F. Poljak i Svetozar Pribićević (glavni nositelj diktatorskog ponašanja na čelu NV SHS). [7]
U Kraljevini SHS bio je čovjek odd povjerenja kraljevskih vlasti. Kao takav naprjedovao je do mjesta ministra socijalne politike u vladi. Dužnost je obnašao od 1918. do 1920. godine[3] u doba sprovođenja agrarne reforme.<ref>
editor-first2• Nepoznat parametar:
editor-first1• Nepoznat parametar:
editor-last1• Nepoznat parametar:
editor-last2• Parametar
chapter nije dopušten u klasi book</ref
Napustivši politiku, bavio se publicistikom.
1930. je objavio u Zagrebu knjigu Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji u izdanju Radničkih sindikata.
Izvori
- ↑ Mirijana Gross, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i narodni pokret 1903
- ↑ Mirijana Gross, Neke karakteristike socijaldemokracije u Hrvatskoj i Slavoniji
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Korać, Vitomir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 17.5.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/korac-vitomir>.
- ↑ Petar Požar, Jugosloveni žrtve staljinskih čistki
- ↑ Bogdan Krizman: Hrvatska u Prvom svjetskom ratu – Hrvatsko-srpski politički odnosi, 1989. ISBN 86-343-0243-1
- ↑ Mira Kolar-Dimitrijević: Gospodarsko-socijalni rad Narodne vlade Narodnog vijeća Države SHS 1918. godine Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 26, 1993., str. 209., 210., 211., 218.
- ↑ Branka Boban: Socijalni problemi i njihov utjecaj na raspoloženje najširih slojeva u Banskoj Hrvatskoj prema stvaranju jugoslavenske države 1918. godine, str. 224