Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Zagrebački Ranžirni kolodvor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 471571 od 7. travanj 2022. u 12:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Zagrebački Ranžirni kolodvor
Vagoni na tzv. spuštalici

Zagrebački Ranžirni kolodvor (službeno Zagreb Ranžirni kolodvor, skraćeno Zagreb RK) kompleks je za prihvat teretnih vlakova, njihovo razvrstavanje (ranžiranje) i otpremu. U sklopu ranžirnog kolodvora nalazi se depo za električne i dizelske lokomotive. Kompleks je smješten na površini od 100 hektara u jugoistočnom dijelu Zagreba, između naselja Sveta Klara na zapadu i naselja Mičevac na istoku te uz južni rub naselja Otok, Hrelić i Jakuševac. Kolodovorski kompleks dug je 4,1 km, a širok 1,1 km.

Povijest

Ideja o izgradnji novog ranžirnog kolodvora u zagrebačkom željezničkom čvorištu javila se početkom 1950-ih godina. U to doba vlakovi u zagrebačkom čvorištu bili su ranžirani u pet kolodvora: Zagreb Borongaj, Teretni kolodvor Črnomerec, Teretni kolodovor Vrapče, Zagreb Istočni kolodvor te Zagreb Zapadni kolodvor. Širenjem grada ovi kolodvori našli su se u gradskom središtu, a njihovi kapaciteti bili su skučeni, dotjerali i zastarjeli, što je imalo za posljedicu nedjelotvornost i neurednost teretnog prijevoza, visoke prijevozne troškove, mali obrtaj vagona, itd. Izvedba prvih građevinskih radova započela je 1968. godine.

Projekt Zagreb Ranžirni kolodvor bio je izgrađen po uzoru na ranžirni kolodvor u francuskom gradu Sottevilleu. Svečano je pušten u rad 27. svibnja 1978. godine i tada je bio najmoderniji kompleks takve vrste u jugoistočnoj Europi.

Tehničke karakteristike

Zagreb Ranžirni kolodvor izveden je kao jednosmjeran kolodvor sa Prijemnom skupinom (16 kolosijeka), Smjernom skupinom sa 48 kolosijeka i Otpremnom skupinom sa 16 kolosijeka. Prijemna i Otpremna skupina su osigurane relejnim ss uređajem SEL. Ima dva kolosijeka na jednoj spuštalici (kosini). U podgrbinskoj zoni ima 50 skretnica (osiguranih elektropostavnim spravama (EPS) tipa MATR 292 Saxby (Francuska), vrijeme promjene položaja skretnice je 0,6 sek., ima 6 (šest) hidrauličnih jednostranih kolosiječnih kočnica (tip Saxby R58). Tehnički je izvodiv rad paralelno po oba kolosijeka, ali nikada nije kao takav funkcionirao. Rad na spuštalici je moguć u automatskom, poluautomatskom, i ručnom načinu rada te omogućava automatsko postavljanje kolosiječnih puteva vožnji s unaprijed postavljenim programom ranžiranja na šest skupina svaka po 8 kolosijeka, ukupno 48 kolosijeka. U projektnoj dokumentaciji bila je planirana i simultana skupina koja nikada nije izgrađena. Uz osnovnu funkciju ranžiranja za koju je izgrađen, na ranžirnom kolodvoru se nalaze: vagonska radionica, lokomotivski depo, praonica i tokarnica bandaža.

Izvori

  • H. Bunjevac, Zagreb Ranžirni kolodvor 1978-2003, Hrvatske željeznice, Zagreb, 2003.

Poveznice