Hačkar
| Armenska umjetnost kamenih križeva; simbolizam i proizvodnja hačkara | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Armenija
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2010. |
| ID: | 00434 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Hačkar (armenski: Խաչքար za "kameni križ") je kameni spomenik u obliku uspravne ploče s plošnim reljefnim ukrasima, karakterističan za armensku umjetnost.
Povijest
Povijest im datira od egipatskih križnih stela iz razdoblja 6. - 5. st. pr. Kr. Prvi kameni spomenici koji nalikuju kršćanskim hačkarima pojavljuju se na području Armenije nakon prihvaćanja kršćanstva 301. god. kada je ono postalo državna religija. To su bili spomenici pobjede kršćanstva u Armeniji. U srednjem vijeku na hačkarima prevladavaju motivi: križ, Kristovo raspeće, život sv. Grgura Prosvjetitelja, život kralja Trdata III., smrt starokršćanskih mučenica sv. Ripsime i sv. Gajane, smrt proroka Daniela i inih likova iz Staroga zavjeta. Prvi hačkari u sadanjem obliku nastali su tijekom 9. st. nakon oslobođenja od arapske prevlasti.[1]
Hačkari se prvi put pojavljuju u 9. stoljeću kada nastaju najljepši i najpoznatiji samostani Armenske apostolske Crkve. U to vrijeme se Kraljevina Armenija oslobodila arapske dominacije,[1] čiji se umjetnički utjecaj vidi na njihovoj izvedbi. Najstariji pronađen hačkar je onaj kraljice Katranide, supruge kralja Ašota Bagratunija I. iz 879. godine. Vrhunac proizvodnje hačkara je od 12. do 14. stoljeća, nakon kojeg je slijedilo razdoblje mongolske vlasti koji su branili njihovo klesanje. Umjetnost stvaranja hačkara je obnovljeno u 16. i 17. stoljeću, a klesari hačkara se i danas mogu pronaći u Armeniji, osobito oko grada Erevana.
Odlike
Uspravni potporanj uokviren je obostranim "ogrankom" koji izvire iz osnove križa što je dalo nazivu armenskoga križa - odvijeni, prorasli, u cvjetanju. Obično su visoki oko 1,5 m. Najčešći su im motivi križ kao središnja figura hačkara ili raspelo na pozadini u obliku rozeta ili često Sunčevih diskova koji simboliziraju vječnost. Hačkari su ukrašeni uzorcima grožđa, šipka (mogranja), lišća, različitih životinja i ptica, a također i apstraktnim oblicima. Prikazani su također likovi Bogorodice i svetaca.[1]
Podizani su kako bi se duša posvetila Bogu i obilježio neki važan događaj poput vojne pobjede, obilaska prirodne katastrofe, izgradnje samostana, mosta, kao nadgrobna ploča na groblju itd.[1] Većina ih stoji samostalno, ili su naslonjeni na zidine samostana, a do danas ih je samo u Armeniji pronađeno oko 40,000, od kojih je svaki originalan i nijedan nema isti dekorativni uzorak. Najljepši primjeri su prenešeni u Muzej povijesti u Erevanu i Muzeju katedrale u Ečmijazdinu. Najviše hačkara na jednom mjestu (oko 900) se nalazi u tzv. „polju hačkara”, starom groblju Noratusu na zapadnoj obali jezera Sevana (slika gore desno).
Hačkari se i danas prave na tradicionalan način iz lokalnog kamena, klesanjem dlijetom, oštrim perima i čekićima. Potom se bruse finim pijeskom, a malene pukotina i nepravilnosti se uklanjaju gipsom ili glinom, te se naposlijetku boje. Jednom završen hačkar se podiže uz maleni vjerski obred, te se nakon posvećenja vjeruje kako posjeduje svete moći zaštite, pobjede, dugog života, sjećanja, pomoći, i meditacije za spas duše. tradicionalni način proizvodnje hačkara, te metode obrade i ornamenti, se prenose s koljena na koljeno u obitelji klesara hačkara, ili sustavom šegrta s majstora na vježbenike, uz podršku regionalnoj različitosti i individualnim improvizacijama. Zbog toga su simbolizam i proizvodnja hačkara upisani na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2010. godine[2].
-
"Sveti Spasitelj" (Ամէնափրկիչ, Amenaprkič) samostana u Haghpatu (1237.) -
Slavni hačkar umjetnika Poghosa u samostanu Gošavank (1291.) -
Amenaprkič u Ečmijadzinu -
Dvojni hačkar samostana Dadivank (Gorski Karabah) -
Moderna radionica hačkara u Erevanu
Poveznice
- Armenska umjetnost
- Visoki križevi - kameni križevi u Irskoj i Velikoj Britaniji keltske tradicije
- Stećci
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Artur Bagdasarov: Armenski Hačkari - dragocjeno blago armenske srednjovjekovne baštine. Portal HKV. 23. rujna 2014. Pristupljeno 12. svibnja 2026.
- ↑ Armenian cross-stones art. Symbolism and craftsmanship of Khachkars na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 27. studenog 2011.