Habsburg-Palatinski
Habsburg-Palatinski (mađ. Habsburg–Nádori), mađarski ogranak austrijske carske te mađarske, češke i hrvatske kraljevske dinastije, koja potječe od habsburških nadvojvoda koji su u 19. stoljeću koji su obnašali dužnost palatina Ugarske. Ta se grana obitelji mađarizirala i ostala je boraviti u Mađarskoj nakon raspada Austro-Ugarske, 1918. godine.
Osnivač te pobočne grane bio je austrijski nadvojvoda Josip Antun Habsburg-Lotarinški (1776. – 1847.), sin rimsko-njemačkog cara te ugarskog, češkog i hrvatskog kralja Leopolda II. († 1792.)[1], koji je obnašao dužnost ugarskog palatina od 1796. do 1847. godine. Njegov sin i nasljednik, nadvojvoda Stjepan Franjo Viktor Habsburg-Lotarinški (1817. – 1867.) bio je posljednji koji je obnašao dužnost ugarskog palatina (1847. – 1848.). Kako se nije ženio, niti je ostavio potomstvo, njegov nasljednik na dužnosti poglavara obitelji bio je njegov stric, nadvojvoda Josip Karlo (1833. – 1905.), koji je bio titularni ugarski palatin. Naslijedio ga je stariji sin Josip Augustin (1872. – 1962.), kojeg je kralj Karlo IV. imenovao regentom Mađarske. Poslije pada boljševičke vlade, opet je postao regent. Naslijedio ga je unuk Géza von Habsburg (* 1940.).