Brak i istospolnost
Odnos braka i istospolnosti, preciznije pitanje izmjene definicije braka kako bi uključivao seksualne zajednice istospolnih parova predmet je prijepora u mnogim državama svijeta. "Istospolni brak" kao zasebna pravna kategorija ne postoji. Ukoliko su seksualne veze istospolnih parova institucionalizirane bez redefinicije braka, za njih se koristi drugi naziv, ciljevi njihovog uspostavljanja su više ili manje različiti od ciljeva koje dotična država očekuje od braka pa su prema tome uokvireni drugačijim zakonskim rješenjem od braka.
Argumenti iz tradicije
Zbog nedostatka autentičnih primjera iz povijesti o bilo kojem društvu u kojem bi istospolni brak ikada imao isti socijalni status i priznanje kao heteroseksualni brak, zbog nejasnoće može li se za takvu radikalnu preinaku institucije braka pronaći povijesni presedan, konzervativci po pitanju očuvanja braka smatraju kako treba biti krajnje oprezan s prijedlozima drastičnih promjena tradicionalnih društvenih institucija, jer prema njihovom mišljenju te institucije inkorporiraju destilirano ljudsko iskustvo akumulirano kroz stoljeća.[1]
Zbog organske naravi i ogromne kompleksnosti postojećih institucija vrlo je teško predvidjeti sve posljedice do kojih bi dovelo njihovo uklanjanje ili radikalno preoblikovanje, a iz svega toga konzervativci izvlače zaključak da će nagli i revolucionarni zahvati puno vjerojatnije dovesti do pogoršanja nego do poboljšanja.[1] Primjerice u biološkoj evoluciji, ogromna većina mutacija je štetna, pri čemu napredak osigurava prirodna selekcija koja odstranjuje štetne anomalije. Konzervativci smatraju da je slično s brakom koji se tijekom stoljeća definirao kao zajednica jednog muškarca i jedne žene kao najpovoljnijeg okružja za podizanje djece, uz odstranjivanje poligamije i istospolnosti iz svog habitusa kao štetnih pojava za ciljeve prema kojima je tradicija usmjerila brak; ciljevima za koje ga je društvo namijenilo.
To što je brak kroz ljudsku povijest u pravilu bio sklapan između osoba suprotnog spola uzima se kao potvrda da nije pametno tu značajnu socijalnu instituciju sada na brzinu mijenjati iz temelja i bez znanja o mogućim vrlo dalekosežnim i potencijalno štetnim posljedicama.
Argument iz tradicije, primijenjen na pitanje uvođenja homoseksualnog braka, svodi se na tvrdnju da je heteroseksualni brak bio praktično sveopća norma kroz cijelu ljudsku prošlost te da nije mudro prenagljeno ulaziti u društveni inženjering s takvom dugotrajnom institucijom čiju narav, ulogu i važnost za zdravo funkcioniranje društva možda još uvijek dovoljno ne razumijemo.[1]
Argumenti iz državnog interesa
Budući da rađanje djece omogućuje reprodukciju društva, legitiman je interes države da specijalnim mjerama podrži instituciju koja doprinosi upravo tom cilju, što su države kroz povijest i činile čime je došlo do ustanovljenja privilegija koje donosi brak, koje nisu proizvod slavljenja privlačnosti, već zaštite državnih, društvenih interesa.
Argumenti iz brige za dobrobit djece
Oduzimanje prava djetetu na mater i oca. Brak, kao trajna zajednica žene i muškarca koji se vole, idealno je mjesto za rađanje i odgoj djece. Djeca trebaju i majku i oca i sigurno utočište koje pruža obitelj.
Argumenti iz prijetnje heteroseksualnom braku
New York Times je objavio proglas pod naslovom “Daljnji koraci nakon istospolnog braka: nova strategijska vizija za sve naše obitelji i veze”, koji je potpisalo više od tri stotine LGBT-aktivista, umjetnika, novinara, odvjetnika i profesora s najuglednijih američkih sveučilišta. U tom se proglasu izričito kaže da je zalaganje za homoseksualni brak samo dio šireg nastojanja da se uvedu i legitimiraju i druge, još raznolikije vrste obitelji. Tvrdi se da se razni oblici mogućeg organiziranja obitelji nikako ne daju uklopiti u samo jedan postojeći kalup i kako načini formiranja obitelji ne poznaju nikakve granice. Stoga se zahtijeva da se dopusti "cvjetanje tisuću cvjetova" te da država prizna alternativne oblike obitelji, od onih s više od dva seksualna partnera pa sve do stvarno inovativnog obiteljskog aranžmana u kojem “homoseksualni par odluči stvoriti i podizati dijete zajedno s nekom drugom homoseksualnom osobom ili parom, u dva odvojena domaćinstva”.[1]
Suprotno uvriježenom mišljenju kritičara istospolnog braka, broj sklopljenih heteroseksualnih brakova nije pao u zemljama koje su otvorile instituciju braka istospolnim osobama. U razvijenim zemljama broj sklopljenih heteroseksualnih brakova pada još od 1960-ih, a osnovni su razlozi suvremen način života, izbor mnogih ljudi na samački život, te mogućnost razvoda [2].
Prema uobičajenom shvaćanju institucije braka u suvremenim zapadnim društvima, brak je ozakonjena intimna zajednica dvoje ljudi suprotnog spola, koji nisu u previše bliskoj rodbinskoj vezi i koji su se odlučili javno zavjetovati na zajednički život. Tu definiciju može se raščlaniti na četiri važna elementa:
- dvoje ljudi
- suprotnog spola
- koji nisu u bliskoj rodbinskoj vezi
- odlučili se javno dati zavjet na zajednički život
Ljubav je povezana s posljednje navedenim elementom. Ako se za definiciju braka jedino važnom proglasi ljubav, koja je apstraktan i relativiziran pojam, a zanemare ostali elementi, postaje logična i legalizacija poligamije, incesta, pedofilije pa čak i braka sa životinjama.[1].
Povezani članci
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
-->