Hakaru Hashimoto

Hakaru Hashimoto 橋本 策
Pogreška pri izradbi sličice:
Rođenje	5. svibnja medicina u 1881. Datoteka:Flag of Japan.svg Midai, Japan
Smrt	9. siječnja medicina u 1934. Datoteka:Flag of Japan.svg Igamachi, Japan
Državljanstvo	Datoteka:Flag of Japan.svg japansko
Narodnost	Japanac
Polje	medicina
Alma mater	Sveučilište Kjūshū
Poznat po	Hashimotov tireoiditis

Hakaru Hashimoto (japanski: 橋本 策; Midai, 5. svibnja medicina u 1881. - Igamachi, 9. siječnja medicina u 1934.), japanski je liječnik i znanstvenik iz Meiji i Taishō perioda, najpoznatiji po tome što je medicina u 1912. opisao bolest koja je, u njegovu čast, nazvana Hashimotov tireoiditis.

Životopis

Hakaru Hashimoto je rođen 5. svibnja medicina u 1881. u selu Midai, prefektura Mie. Godine medicina u 1907. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Kjūshū. Nakon diplomiranja počeo raditi je u Kirurškom uredu, gdje mu je mentor bio profesor Hayari Miyake, prvi japanski neurokirurg. Nekoliko godina kasnije, Hashimoto odlazi u Europu gdje, pod profesorom Eduardom Kaufmannom na Sveučilištu Georga Augusta u Göttingenu, studira patologiju. Jedno vrijeme, studirao je i u Engleskoj.

Po izbivanju Prvog svjetskog rata, Hashimoto je bio prisiljen vratiti se u Japan. Godine medicina u 1916., odlazi u Igamachi, gdje postaje gradski doktor. Kasnije je obolio od trbušnog tifusa te preminuo u svom domu, 9. siječnja medicina u 1934.

Znanstveni rad

Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz medicina u 1912. godine, objavljen u Arhivu za kliničku kirurgiju (Archiv für klinische Chirurgie) u Berlinu pod brojem 1912:97:219-248, naslovljen Izvještaj o limfomatoznim promjenama štitnjače (nje. Zur Kenntnis der lymphomatösen Veränderung der Schilddrüse (Struma lymphomatosa)). Godinama kasnije, članak su procijenili američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku priznato je kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis.

Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakterizira je postupno razaranje tkiva štitnjače kao posljedica proizvedenih autoprotutijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napadaje hipertireoze.