Hrvatski socijalizam
Hrvatski socijalizam naziv je za osnove socijalno-gospodarske ideologije koju je tijekom Drugog svjetskog rata počeo graditi ustaški pokret u NDH.
Obilježja
U NDH se naveliko razmišljalo i pisalo o osnovama društvenog uređenja i došlo se do zaključka da je socijalizam hrvatskog tipa, oslobođen marksističke klasne borbe i nasilja, za Hrvatsku najbolji model koji odgovara duhu hrvatskog naroda koji je kroz cijelu povijest bio solidaran, seljačko-radničke strukture.
Glavni ideolozi i zagovornici
- Stjepan Zimmermann
- Čedomil Veljačić
- Mirko Kus-Nikolajev
- Aleksandr Seitz
- Ernest Marks
- Mato Jagatić
- Drago Cerovac
- Milivoj Magdić
- Franjo Lačen
- Stipe Tomičić
Ideologija samoupravnog socijalizam
Osnove samoupravnog socijalizma kao sustava samoupravnih interesnih zajednica, SIZ-ova bile su teorijski već razrađene u NDH u djelima filozofa Stjepana Zimmermanna, filozofa i indologa Čedomila Veljačića, sociloga i etnologa Mirka Kus Nikolajeva kao i glavnog sindikalista (savezničara) u NDH Aleksandra Seitza.[1]
Knjige i časopisi
- Put do hrvatskog socijalizma, Aleksandar Seitz, 1943.
- Rad i društvo, časopis
- Hrvatska smotra, časopis
Izvori
Datoteka:Society.svg
Nedovršeni članak Hrvatski socijalizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
