Na temelju članka 140. Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske na sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 21. veljače 1991. godine donosi
Ustavni sud Republike Hrvatske upozorio je svojim pismom od 24. siječnja 1991. Sabor Republike Hrvatske na neustavnost i nezakonitost Naredbe Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja 1991. te na potrebu da Sabor Republike Hrvatske donese odluke radi zaštite suverenosti, interesa i prava Republike Hrvatske kao i temeljnih prava njenih građana.
Slijed zbivanja i činjenica nastalih nakon te naredbe dokazuje svu razložnost i opravdanost spomenutog upozorenja SSNO i tijela JNA brojnim postupcima, pozivajući se na spomenutu naredbu, pokazuju, da naredba nije bila donijeta kao što to u njoj piše "da se rasformiraju svi oružani sastavi, koji nisu u sastavu jedinstvenlh oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova" već je njena svrha bila stvoriti parapravnu podlogu za rušenje demokratski izabrane vlasti i pravnog poretka u Republici Hrvatskoj.
Na to osobito upućuju slijedeće akcije i postupci:
- protuzakonito oduzimanje oružja teritorijalne obrane u Republici Hrvatskoj od strane JNA uoči uspostave demokratske vlasti u svibnju 1990, čime je razoružana legalna teritorijalna obrana Hrvatske;
- onemogućavanje nadležnih organa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od strane jedinica JNA, da uspostave narušeni javni red i mir u Kninu, u kolovozu 1990. na način, što su snage vojnog zrakoplovstva JNA spriječile let helikoptera Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske i njegovu pravodobnu intervenciju na ugroženom području;
- kontinuirana demonstracija oružane sile jedinica JNA kako u garnizonima tako i izvan njih na području Republike Hrvatske (Varaždin, Vinkovci. Bjelovar, Velika Gorica, Križevci, Jastrebarsko, Virovitica, Zagreb, Duga Resa, Osijek i drugdje) koja praksa se nastavlja u istim ili drugim oblicima do današnjeg dana;
- pokreti, pregrupiranja jedinica JNA i njihovo stavljanje u najviši stupanj borbene spremnosti:
- premještanje vojnika i časnika Hrvata, Slovenaca i Albanaca iz Hrvatske na teritorije drugih republika uz istodobno dovođenje jednonacionalnih (srpskih) vojničkih sastava u garnizone na području Republike Hrvatske;
- apsurdna optužba protiv ministra obrane Republike Hrvatske, generala Martina Špegelja, da priprema oružanu pobunu protiv JNA na području Virovitice;
- višestruko prikazivanje filma montiranog po direktivi organa vojne sigurnosti u svim jedinicama JNA i na TV Beograd o navodnom ilegalnom djelovanju ministra Martina Špegelja;
-protuzakonito uhićenje građana Republike Hrvatske od strane organa vojne sigurnosti;
- pokušaji insplciranja poslova vojne obveze i mobilizacije na temelju nezakonitog naređenja načelnika III. uprave Generalštaba oružanih snaga SFRJ u SSNO od 15. veljače 1991, pri čemu su zaobiđena područja na kojima se organi lokalne vlasti neprijateljski odnose prema demokratski izabranoj vlasti Republike Hrvatske. Unatoč teškoj ekonomskoj krizi u Jugoslaviji i činjenici da se objektivno ne mogu osigurati tražena sredstva u saveznom proračunu za 1991. godinu, JNA demonstracijom sile poduzima u Republici Hrvatskoj nesvrsishodne i politički neprihvatljive skupe aktivnosti.
Očito je da u JNA i SSNO postoje konzervativno-dogmatske i hegemonističko-unitarističke snage koje silom hoće obnoviti stari komunistički poredak i centralističko-hegemonističko ustrojstvo Jugoslavije. One svojim aktivnostima pokušavaju pretvoriti JNA u armiju političkog jednoumlja i u promotora velikosrpske politike. Pored toga, one pokušavaju preuzeti ulogu glavnog političkog partnera u razrješavanju jugoslavenske krize.
Legitimni zahtjev svih demokratskih političkih snaga za depolitizacijom armije izigran je tek svojim pukim ukidanjem organizacije bivšeg SKJ u JNA uz istodobno osnivanje svog faktičkog političkog organa SK - Pokreta za Jugoslaviju, kojem časnici oružanih snaga moraju pristupiti pod cijenu održanja svog profesionalnog i materijalnog statusa.
Ovakvo ponašanje SSNO i dijela oružanih snaga suprotno je ne samo gledištima najodgovornijih predstavnika Republike Hrvatske, nego i gledištima najviših legitimnih predstavnika Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Kosova. Ono je suprotno i opetovanim izjavama Predsjedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća da će sve poduzeti kako bi se stvorili uvjeti za mirno i demokratsko rješenje jugoslavenske krize i sklapanja novog povijesnog dogovora. Kako se vojni organi u ovim nedopustivim aktivnostima pozivaju na Naredbu Predsjedništva SFRJ, održavanje ove naredbe predstavlja trajnu opasnost za mir i sigurnost ne samo građana Republike Hrvatske i ne samo za suverenitet Republike Hrvatske, već i za sigurnost svih građana Jugoslavije, pa i za samu Europu. Održanje ove naredbe također onemogućava normalan dijalog o novom povijesnom dogovoru između republika. Na temelju svega rečenog Sabor Republike Hrvatske postavlja zahtjev da Predsjedništvo SFRJ povuče Naredbu od 9. siječnja 1991. godine te da zaustavi neustavna i nezakonita ponašanja Saveznog sekretarijata za narodnu obranu i oružanih snaga. Ukoliko Predsjedništvo SFRJ ne povuče ovu naredbu, Sabor Republike Hrvatske će dovesti u pitanje sudjelovanje predstavnika Republike Hrvatske u saveznim tijelima.
Klasa: 010-03/91-02/01
Broj: 6701-91-12
Zagreb. 21. veljače 1991.
Izvor
- Rezolucija o zaštiti Ustavnog poretka Republike Hrvatske. Narodne novine. 8/1991. 21. veljače 1991.