Mirko Novosel

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 520542 od 22. srpnja 2023. u 04:51 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Osvojene medalje
Košarka
Olimpijske igre
srebro Montreal 1976.
zlato Moskva 1980.
bronca Los Angeles 1984.

Mirko Novosel (Zagreb, 30. lipnja 1938.20. srpnja 2023.), hrvatski košarkaški trener i nekadašnji košarkaš i košarkaški sudac.

Životopis

Rodio se je u Zagrebu. Od 8. do trinaeste godine života učio je svirati klavir u glazbenoj školi, koja je bila na prvom katu nekadašnjeg kina Sloboda na Tuškancu, blizu košarkaškog igrališta na otvorenom.[1] Diplomirao je pravo. [2]

Igračka karijera

Novosel je igračku karijeru započeo 15. siječnja 1952. godine. Tog je dana vidio oglas kojim je Lokomotiva pozivala djecu u svoju školu košarke.[1] Igračka karijera trajala mu je do 1966. godine. Igrao je u zagrebačkoj Lokomotivi, budućoj Ciboni.[3]

Sudačka karijera

Kraće je vrijeme bio i košarkaški sudac. Suđenja se ostavio kad je postao trenerom. Prvo je vodio Lokomotivu, od 1967. godine. [1]

Trenerska karijera

Novosel je najtrofejniji košarkaški trener. Bio je trenerom dvaju klubova (Cibona i Napulj), a izbornikom reprezentacije četiri puta (Jugoslavija, Hrvatska, Belgija, te izbornikom momčadi Europe). Kao trener ostvario je velike športske uspjehe.

1967. dobio je ponudu voditi Lokomotivu, premda je imao samo dva dana za posložiti momčad i nije odlučivao o sastavu.[1] 25. svibnja 1969. je s Lokomotivom donio prvi košarkaški trofej u Zagreb, osvojivši nacionalni kup.[2]

Novosel je s Cibonom 3 puta bio prvak Jugoslavije, 7 puta prvak Kupa Jugoslavije, 2 puta pobjednik europskog Kupa kupova i osvajač Kupa prvaka Europe, 1985.

1985. proglašen je najboljim europskim košarkaškim trenerom. Kao izbornik ostvario je rekordni omjer 99 - 11 (od 1971. do 1993.).

Novosel je s reprezentacijom je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskom igrama u Moskvi 1980., srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., čime ulazi među samo četiri trenera u svijetu, s tri ili više olimpijskih medalja.

Jedinstven je i po tome što je 1971., 1972. i 1973. osvajao kadetsko, juniorsko i na kraju seniorsko Europsko prvenstvo, kao izbornik reprezentacije. Poznat po tome što je razbio "kompleks SSSR-a" bivšoj jugoslavenskoj košarkaškoj reprezentaciji. Na svakoj utakmici (11 utakmica[1]) koju je vodio Jugoslaviju protiv SSSR-a, Jugoslavija je pobijedila. Igrači su govorili da je Sovjete razbio "organiziranom improvizacijom". Držao je da je pogrješno nadmudrivati se sa Sovjetima u taktičkim zamislima jer su Sovjeti najbolji u šahu, pa je pribjegao toj improvizaciji.[4]

Jasmin Repeša je rekao da je "Novosel pronašao način kako pobijediti Ruse. I to je učinio 11 puta u nizu, a to je bilo ravno znanstvenoj fantastici. Puno smo pričali o tome. Ruse nisu mogli dobiti njihovim oružjem, visinom, snagom, atleticizmom. Trebalo se okrenuti košarkaškim vještinama. Krenulo se s igračima koji imaju vic poput Slavnića, Kićanovića i Delibašića, te s visokim igračima koji su imali nepredvidivost kao Ćosić. Tu je kompletno poremetio igru Rusa. Izvukao je visoke igrače iz reketa, nisu se morali hrvati s Tkačenkom jer ste osuđeni na propast."[1]

Postavio je temelje velike Cibone 1970-ih i 1980-ih. [1] 1976. godine ostavio se vođenja reprezentacije i preuzeo Lokomotivu koja se mučila. U Cibonu je doveo Aleksandra Petrovića iz Šibenika, Andru Knegu i Adnana Bečića iz dubrovačkog Juga, Svena Ušića iz Pule, Zoran Čuturu (koji je već bio odlučio otići u Zadar), Despota i Mihovila Nakića iz Industromontaže. Zaslužan za dovođenje Dražena Petrovića iz Šibenke.[2]

Imao je izražene organizatorske sposobnosti i menadžersku crtu i mnogo je pridonio dovođenju Univerzijade u Zagreb, kada su podignuti športski objekti koji su danas ponos grada. [1]

Bio je jedan od zaslužnijih osoba što je hrvatska košarkaška reprezentacija uopće mogla nastupiti na Olimpijskim igrama 1992. godine.[3] 1993. godine doveo je hrvatsku reprezentaciju do bronce na europskom prvenstvu. [1] U Ciboni je poslije bio športskim direktorom.[1]

2000. bio je u konkurenciji za primanje u košarkašku Kuću slavnih u američkom gradu Springfieldu, a ušao je u nju 2007. godine.

1991. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo.

Umro je 20. srpnja 2023. godine.[3]

Drugi o Novoselu

Zoran Kovačević i Milorad Bibić napisali su njegovu biografiju: „Zlatna košarka Mirka Novosela“. 2009. godine o njemu je snimljen film Time out - zlatna košarka Mirka Novosela.[2]

Zanimljivosti

  • U samom početku promjene imena kluba Lokomotiva u Cibona, zbog mlade ekipe kakva je Cibona bila i prema Mirku Novoselu, koji je bio alfa i omega kluba, kružio je šaljivo značenje imena: C(icibanski) I(nstitut) B(asketskog) O(ca) N(ovosel)A.
  • U polufinalu Olimpijade u Los Angelesu naredio je svojim igračima da puste utakmicu, jer je procijenio da Jugoslavija u finalu nema šanse protiv Amerikanaca: - Bolje je kući vratiti se s pobjedom nego s porazom, a između srebra i bronce ionako nema neke razlike. - bila je tadašnja športska filozofija Mirka Novosela.
  • Osnovna napadačka filozofija košarke Mirka Novosela svodi se na dvije riječi: "Raširite se!". Analogno tome, jasna je i njegova obrambena košarkaška filozofija u dvije riječi: "Stisnite se!"

Izvori, referencije i bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Davor Petrović: ODLAZAK U LEGENDU Mirko Novosel, pravnik kojem je košarka bila suđena . Novi list. 21. srpnja 2023. Pristupljeno 22. srpnja 2023.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 24sata: Kako je Novosel doveo Dražena, uplela se u to i bolest brata Ace: 'Ma bila je to čista otimačina...'. 24sata. 20. srpnja 2023. Pristupljeno 22. srpnja 2023.
  3. 3,0 3,1 3,2 HKS: Preminuo Mirko Novosel, hrvatska košarkaška legenda i stanovnik Kuće slavnih . Hrvatski košarkaški savez. 20. srpnja 2023. Pristupljeno 22. srpnja 2023.
  4. (srp.) Serijal Zlatni momci, intervju Zoran Moka Slavnić: SP Manila 1978. Mondo.rs. 18. kolovoza 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2023.