Opsada Dubrovnika (866.)
Opsada Dubrovnika 866. bila je opsada koju su poduzeli Saraceni u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vremenima kad je Dubrovniku iznimno bila potrebna vanjska zaštita od ondašnjih neprestanih opasnosti.[1]
Povijest arapskih nasrtaja
Već u to vrijeme Saraceni (Arapi) su kontrolirali južnu Italiju i držanjem Dubrovnika držali bi ulaz u Jadran. Arapsko gusarenje po Sredozemlju tih je stoljeća uzelo maha. Uz Siciliju, Kretu i ostale baze na Sredozemlju, na Jadranu su osvojili Cres, Budvu, Rose i Kotor. Starije legende govore da je još epski junak, Franak Orlando 783. pomogao Dubrovniku i otjerao arapske osvajače. [1] Ovu predaju razrađivali su razrađuju lokalni dubrovački kroničari. Po njoj je Orlando bitno utjecao u suzbijanju tadašnje opsade i u zarobljavanju njihova vođe Spucenta (Smrdodaha). Orlandova uloga iz legende pridonijela je kasnijem postavljanju spomenika Orlandu (Rolandu). Diljem Europe u razvijenom srednjem vijeku su se podizali spomenici u znak sjećanja na Orlandova djela. Orlando odnosno Roland bio je pratitelj Karla Velikog u vojnama protiv Arapa u Španjolskoj u drugoj polovici 8. stoljeća. Ti su spomenici bili simbolom statusa slobodnih gradova, što je pridonijelo da se takav spomenik podigne i u Dubrovniku. Prijelaz 14. na 15. stoljeće obilježilo je političko okružje u kojem je Dubrovnik politički bojevao protiv Mletaka koji su redom zauzimali južne hrvatske gradove. Dubrovnik je htio naglasiti svoju slobodu i zaštitu što su je uživali od ugarsko-hrvatskog i istodobno njemačkog kralja Sigismunda. Za uzor su mu vjerojatno poslužili njemački gradovi te su i oni postavili spomenik Orlandu kao simbolu svoje samostalnosti.[2]
Opsada 866.
Dokumentirani zapisi o opsadi Dubrovnika datiraju od nepuna stoljeća poslije. Saraceni su 866. napali Dubrovnik i podsjeli ga. Opsada je trajala 15 mjeseca. Dubrovnik je u tom vremenu dosta bio ovisan o bizantskoj pomoći. Tako su poslali izaslanika u Carigrad i zatražili pomoć. Car Bazilije I. uslišio im je zamolbe te im je poslao u pomoć veliku flotu da oslobodi grad. Njihova pojava zastrašila je Saracene i oni su povukli. [1] Opsada je završila 867. godine.
Posljedice
Posljedica stalnih opasnosti bila je da je se Dubrovnik nagodio sa susjedima o plaćanju danka radi zaštite. Bazilije I. uveo je plaćanje novčanog danka, 36 numizmata vladaru Huma i vladaru Travunje. Stoljećima još Dubrovniku je trebao vanjski zaštitnik, što potvrđuje pohod makedonskog cara Samuila koji je koncem 10. stoljeća spalio Dubrovnik u pohodu duž dalmatinske obale sve do Zadra.[1]
Nedugo poslije dubrovačka se državica osvetila napadačima. 871. godine dubrovačko je brodovlje skupa s bizantskom i hrvatskom mornaricom pod knezom Domagojem oslobodilo Bari od Arapa.[3]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Maja Ajhorn: Dubrovačka Republika. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli. Pula, 2018., str. 8.
- ↑ Ante Rendić-Miočević: O jednoj glavi "Kourosa" iz Dubrovnika. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 12-13 No. 1, 1979., str. 192.
- ↑ Dubrovnik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 5. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16446>.