Diazoksid, slično nitroprusidu, primjenjuje se intravenski (nisu nužne infuzije) za kontrolu hitnih stanja hipertenzije. To je snažan vazodilatator koji, za razliku od nitroprusida, djeluje dugo (4 do 12 sati, prosječno 8 sati).
Djelovanje
Kemijski je sličan tiazidskim diureticima, ali nema diuretsku aktivnost, dapače, može uzrokovati zadržavanje natrijevih iona i vode (što, zbog kratke uporabe tog lijeka, obično nije veći problem).
Na molekularnoj razini diazoksid aktivira, otvara kalijeve kanale, pri čemu je specifično da taj lijek aktivira i tzv. ATP ovisne kalijeve kanale, koji su za sada najbolje istraženi u beta stanicama gušterače. Tu, dakle, diazoksid djeluje suprotno derivatima sulfonilureje koji blokiraju kalijeve kanale. Posljedično, diazoksid smanjuje lučenje inzulina te se rabi i u farmakološkoj terapiji inzulinoma.
Nuspojave
U organizmu se diazoksid izrazito veže za serumske albumine, što je važno zato što u bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom može imati neželjeno jak učinak. Nuspojave diazoksida pretežno su vezane uz njegov osnovni učinak, tj. može uzrokovati prejak pad krvnog tlaka, pa i moždani ili srčani udar. U osoba s nedostatkom kisika i srčanom mišiću diazoksid, zbog aktivacije simpatičkog sustava, može prouzročiti ishemiju i zatajenje srca, pa njegovu uporabu u takvih bolesnika treba izbjegavati.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.