Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Anton Afrić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 503156 od 1. svibanj 2022. u 09:57 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Anton Afrić
Rođenje 20. listopada 1923.
Šibenik
Smrt 16. lipnja 2002.
Split
Polje elektrotehnika
Institucija Sveučilište u Splitu
Alma mater Elektrotehnički fakultet u Zagrebu

Anton (Ante) Afrić (Šibenik, 20. listopada 1923.Split, 16. lipnja 2002.), bio je hrvatski elektroinženjer, znanstvenik i društveno-politički djelatnik, stručnjak u području teorije prijenosnih i multipleksnih sustava s naglaskom na digitalne sustave.[1][2] Bio je profesor, prodekan i dekan Elektrotehničkoga fakulteta u Splitu (današnji Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu) i rektor splitskoga Sveučilišta te saborski zastupnik. Autor je udžbenika Teorija prijenosnih sistema (1972.), a za značajnu mu je znanstvenoistraživačku djelatnost u području teorije prijenosnih sustava 1976. godine dodijeljena i Nagrada »Nikola Tesla«.

Životopis

Anton Afrić je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Splitu. Pred završetak gimnazije 1943. godine pridružio se Narodnooslobodilačkome pokretu te je po završetku Drugga svjetskoga rata 1945. godine maturirao u Sinju. Godine 1946. upisao se na Odjel elektrotehnike Tehničkog fakulteta u Zagrebu (današnji Fakultet elektrotehnike i računarstva) gdje je 1952. i diplomirao. Od 1953. do 1958. radio je kao šef Telegrafsko-telefonske tehničke sekcije u Splitu, a 1958.–1961. kao načelnik Odjela za investicije Poduzeća PTT u Splitu. Godine 1961.–1970. bio je profesor i šef Odjela za elektroniku Elektrotehničkog fakulteta u Splitu, zatim 1970.–1972. prodekan i 1972.–1976. dekan istog fakulteta. Magistrirao je 1969. na Fakultetu za elektrotehniku u Ljubljani, a disertacijom s područja pulsno-kodno-moduliranih sistema stekao je 1974. doktorat tehničkih znanosti na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, najčešće u zbornicima domaćih ili međunarodnih kongresa i stručnih skupova.[2] Autor je udžbenika Teorija prijenosnih sistema (1972.), a za značajnu mu je znanstvenoistraživačku djelatnost u području teorije prijenosnih sustava 1976. godine dodijeljena i Nagrada »Nikola Tesla«.[1]

Anton Afrić se istaknuo i marljivom društveno-politički djelatnošću pa je tako bio i odbornik Skupštine općine Split (1970.–1976.), član odbora za prosvjetu Skupštine općine Split (1970.–1976.), zastupnik Vijeća udruženog rada Sabora SR Hrvatske (1978.–1986.)[2][1] i član odbora za privrednu infrastrukturu Vijeća udruženog rada Sabora SRH (od 1978.).[2]

Djela

  • Teorija prijenosnih sistema-analiza, Zagreb 1972.
  • Rješenja jednadžbi stanja, Split 1976.
  • Teorijski dodatak uz udžbenik "Teorija prijenosnih sistema", Split 1977.

Nagrade

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Afrić, Anton, pristupljeno 23. kolovoza 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: AFRIĆ, Anton, pristupljeno 23. kolovoza 2020.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" (https://www.enciklopedija.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža".
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.