Luchs

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 359917 od 1. prosinac 2021. u 08:04 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oklopno vozilo

Luchs (njemački za risa) je njemačko 8x8 amfibijsko izvidničko oklopno vozilo (Spähpanzer) koje je u službi njemačke vojske od 1975. godine. Ukupno je napravljeno 408 takvih vozila za potrebe njemačke vojske i zbog svoje koncepcije nije doživjelo izvozni uspjeh. Luchs je projektiran da bi se teže zamijetio, sa sposobnošću brze plovidbe po vodi i dobrim terenskim sposobnostima. Luchsa je zamijenilo vozilo Fennek.

Razvoj

Proizvodnja Luchsa je počela 1973. kada je njemačka tvrtka Henschel Wehrtechnik potpisala ugovor vrijedan 300 milijuna njemačkih maraka sa njemačkom vladom. Po ugovoru, tvrtka je trebala isporučiti 408 vozila Luchs njemačkoj vojsci. Prvo serijsko vozilo završeno je u svibnju 1975., a proizvodnja je trajala do 1978. godine. Luchs je bio prilagođen potrebama njemačke vojske i njemačkim teritorijalnim uvjetima. Zbog takvih osobina i ograničenosti koncepcije Luchs nije doživio izvozni uspjeh.[1]

Osobine

Naoružanje

Glavno naoružanje čini 20 mm top Rheinmetall MK 20 Rh 202 koji je ugrađen u Rheinmetallovu kupolu TS-7. Top je odvojen posebnom pregradom i sigurnosnim oklopom od dijela kupole namjenjenog posadi. Kupola je dvočlana, a u njoj se nalaze zapovjednik koji slijedi lijevo i topnik koji je lijevo. Obojca imaju ciljanički periskop PERI-Z11 A-1 za ciljanje i izviđanje. Top i kupola su elektrohidraulički pokretani. Elevacija topa od -15o do +69o omogućuje gađanje ciljeva u zraku, kao npr. helikoptera i niskoletećih aviona. Top ispaljuje standardne NATO granate 20x139 mm. Brzina paljibe iznosi 800 do 1000 granata u minuti uz maksimalni domet 2000 metara. Borbeni komplet za top čini 375 granata. Sekundarno naoružanje čini 7,62 mm strojnica.[1]

Naoružanje Luchsa nije namjenjeno napadnom djelovanju, nego samo zaštiti vozila i posade. Sustav u kupoli je moderniziran 1982. godine. Ugrađen je sustav za noćno nadziranje i ciljanje WBG, koji se sastoji od termovizije čija se slika prikazuje na posebnom ekranu ispred zapovjednika. Inaćica sa ovim izmjenama dobila je oznaku Luchs A2.[1]

Pokretljivost

Luchs je razvijan kao izvidničko vozilo sa odličnim voznim sposobnostima. Motor koji pokreće Luchs je postavljen u srednji desni dio vozila, odmah iza kupole. Dieselov motor Daimler-Benz OM 403 A razvija 390 KS i može postići brzinu do 90 km/h. Luchs ima istu brzinu kretanja kreće li se naprijed ili unazad. Pogon i upravljanje prenosi se na svih 8 kotača, ali kod vožnje po putevima volan dijeluje samo na prva četiri kotača. Sa 500 litara goriva u spremniku može prijeći 730 km.[1]

Uz izvrsne vozne sposobnosti po tlu, Luchs ima i amfibijske sposobnosti. Po vodi se kreće uz pomoć dva četverokraka propelera koji se nalaze na kraju vozila. Njihovim zakretanjima, određuje se smijer plovidbe. Brzina plovidbe iznosi dobrih 10 km/h.[1]

Oklop

Tijelo Luchsa je napravljeno od zavarenih čeličnih ploča pancirnog čelika. Ovaj oklop posadu štiti od vatre streljačkog naoružanja manjeg kalibra i krhotina granata. Ploče na prednjem djelu vozla su nešto deblje, tako da štite od paljbe topova kalibra 20 mm. U vrijeme razvoja, oklop Luchsa je bio zadovoljavajuć, ali pojavom protuoklopnih raketa s kumulativnim bojnim glavama, postao je laka meta. Luchs je opremljen i sustavom za NBC zaštitu posade.[1]

Izvori