Brodogradilište je veći ili manji industrijski pogon za gradnju i popravak brodova, objekata morske tehnologije i drugih plovnih objekata te njihovo popravljanje i održavanje smještenog na pogodnom mjestu morske obale, na riječnim ušćima, obalama rijeka, kanala i jezera. Često može obuhvaćati i pogone za izradbu brodskih motora, brodske opreme te drugog asortimana metaloprerađivačke industrije. Najveća brodogradilišta zapošljavaju i više od 20 000 radnika. Malo brodogradilište s uglavnom obrtničkim načinom proizvodnje tradicionalno se naziva škver, a taj se naziv regionalno rabi i za brodogradilište općenito. Danas postoje tri tipa industrijskih brodogradilišta: autonomno, montažno i tvornica brodova.[1][2]
Poznatija hrvatska brodogradilišta su Uljanik, 3. Maj, Greben, BIS, Trogir, "Viktor Lenac" itd.
Poveznice
Izvori
- ↑ "brodogradilište". Hrvatska tehnička enciklopedija. 21. kolovoza 2017.. https://tehnika.lzmk.hr/brodogradiliste/ Pristupljeno 22. siječnja 2020.
- ↑ "brodogradilište". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9643 Pristupljeno 22. siječnja 2020.
Vanjske poveznice
- brodogradilište. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |