Blago Brkić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 489712 od 29. travnja 2022. u 09:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Fra Jozo Blago Brkić (1919. - Široki Brijeg, 26. kolovoza 2009.), hrvatski hercegovački katolički svećenik, franjevac iz Rasna. Bio je misionar i prevoditelj.[1] Član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.[2]

Životopis

Rođen kao Jozo Brkić. [3] Rodio se neposredno poslije Prvoga svjetskog rata u vremenima nestašice i siromaštva. U međuvremenu se zaredio.[4] Upisao je klasičnu gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu, koja je onda trajala osam godina. Bio je vrlo dobar učenik. Onda je bilo uobičajeno da se franjevački habit oblačilo nakon svršenog 6. razreda gimnazije. U jednoj od najbrojnijih generacija novaka. Bio je tad 17-godišnjak, a habit mu je obukao provincijal fra Mate Čuturić 11. srpnja 1937., skupa s 15-oricom kolega. Većinu te generacije brutalno su ubili partizani na kraju rata. Maturirao 1940. Maturalni ispit bio je od 17. do 24. lipnja 1940. godine, a ispitnim odborom predsjedavao je načelnik Odjela za prosvjetu IV. Ispostave Banske vlasti u Splitu F. Torbarina, potpredsjednik je bio ravnatelj Gimnazije dr. fra Rade Vukšić, a članovi dr. fra Oton Knezović (hrvatski jezik), dr. fra Fabijan Paponja (povijest), dr. fra Krešimir Pandžić (latinski jezik) i dr. fra Svetozar Petric (francuski jezik). Vječne zavjete položio je 12. srpnja 1941. godine. Uzeo redovničko ime Blago. Biskup dr Petar Čule zaredio ga je za svećenika 22. kolovoza 1943., po ondašnjem običaju da se klerici zaređuju za svećenike i prije svršetka bogoslovnog studija. Svećenici i redovnici su u NDH bili oslobođeni služenja vojne obveze rješenjem Ministarstva oružanih snaga, premda su u Kraljevini Jugoslaviji i svećenički kandidati služili polugodišnji vojni rok.[5] Drugi svjetski rat zatekao ga je u samostanu.[4] Studirao bogosloviju u Mostaru. Zbog ratnih neprilika i bombardiranja fra Blagu su ožujka 1944. s još 12 bogoslova premjestili u Veljake gdje su trebali nastaviti studirati. Zbog nesigurnosti u Veljacima uzrokovane djelovanjem partizana u Zabiokovlju, nisu ostali dugo jer ih je provincijal želio odmaknuti od ratnih zbivanja. Koncem studenoga 1944. slušali su predavanja na Čitluku. Kratki boravak na Čitluku fra Blago zapisao je u svojim memoarskim zapisima. Pred partizanima su s Čitluka pobjegli vjerojatno u prosincu 1944. godine.[6] Pobjeda partizanske vojske kojoj su na čelu bili totalitaristički komunisti i antihrvati rezultirala je genocidom nad Hrvatima, osobito katoličkim svećenstvom , redovništvom i vjernicima. Kao i mnoge to ga je potjeralo ka Zapadu. Došao je nadomak Bleiburga. Shvatio je da se iz svega toga mora izvući. Susrevši fra Ivu Bagarića s njim je odlučio da će se vratiti sam natrag. Predstojila su mukotrpna vremena. Bilo je mnogo ubijenih i zatvorenih fratara i trebalo je službovati namjesto njih na tim župama.[4] Obnašao je službe kapelana, župnika i samostanskog vikara. [1] Zatim su ga pozvali na službu u JNA. Često je to bilo mjestom gdje se jugokomunizam obračunavao s nepodobnima. Njega i slične jugokomunističke vlasti nisu olako ostavljale na miru. Ipak je preživio i JNA. Poslije vojnih, imao je teškoće s državnom upravom, u vidu sluga vlasti poput raznih "narodnih" odbornika.[4] Brkić je bio u komunističkom zatvoru, kao i još četvorica iz njegove generacije u novicijatu.[6] Bilo je i prijepora oko svećeničkog udruženja Dobri pastir i počeo je žalosni Hercegovački franjevački slučaj. Temeljem pamćenja hrabro je zabilježio svoja razmišljanja o svemu. U međuvremenu su dospjele do njega molbe biskupa iz misijskih zemalja. U zreloj se dobi odlučio poći u daleku Afriku.[4] Dugo je godina bio misionar u Zairu, današnjem DR Kongu.[1] Bio je prvi hercegovački franjevac koji je stupio na afričko tlo. Bilo je to 1968. godine. U Kongu je kao misionar proveo 25 godina.[3] Pridonio je širenju vjere i kulturi naroda govornika jezika kilube time što je sa suradnicima na kiluba jezik preveo Bibliju. Na istome je jeziku priredio brojne druge liturgijske knjige.[1] Priredio je molitvenik za vjernike, te upute katehistima, Dječje Sveto pismo, te knjige „Bog naš otac“, „Krist naš brat“, „Naša kršćanska obitelj“ i „Rasti u Kristu“. S mukom je učio jezik kilubu. Nije ga išlo i već je odlučio napustiti misije, no šećući prirodom shvatio je da je zapamtio ono što je jučer učio i već isti dan naučio je Očenaš na tom novom jeziku. Bio je na čelu prevoditeljske skupine Svetog Pisma na kiluba jezik, koju je sam okupio i vodio njen rad. Na navjestiteljskim putovanjima zarazio se težim oblikom malarije, malarije cerebralis, od koje oboljeli ili umru ili polude a rijetki ozdrave. No fra Blago je ozdravio. Ipak nakon preboljene bolesti nije više mogao podnositi jake tjelesne napore. Nije htio otići iz misija što prije, nego je htio prevesti Sveto Pismo na domaći jezik.[4]

Od 1994. godine je živio u samostanu na Širokom Brijegu, u kojem je boravio sve do smrti.[3] Napisao je knjigu Od Hercegovine do Konga, objavljenu 2003. godine. Po njoj je Laudato TV u režiji Nade Prkačin snimila dokumentarni film Od Hercegovine do Konga 2018. godine.[2]

Umro je u Širokom Brijegu 26. kolovoza 2009. godine u 90. godini života, 73. godini redovništva i 67. godini svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovcu[2] na Širokom Brijegu.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM O. fra Blago Brkić (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Tomislav City TC: U Tomislavgradu premijerno prikazan dokumentarni film Laudato TV-a: „Od Hercegovine do Konga“, 4. srpnja 2018. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 IKA IKA/MIRIAM: Umro fra Blago Brkić, 27. kolovoza 2009. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Missio.ba Tomo Knežević: Preminuo fra Blago Brkić , Široki Brijeg, 06. listopada 2009. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  5. ↑ Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« Robert Jolić: FRA ANDRIJA TOPIĆ – MLADOMISNIK UBIJEN U BOLESNIČKOM KREVETU (1919. – 1945.), 9. lipnja 2011. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  6. ↑ 6,0 6,1 Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« Robert Jolić: fra Lujo Milićević (1919. – 1945.), Stopama pobijenih, glasilo Vicepostulature, II., 2(3), Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, ISSN 1840-3808, str. 51.-52. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Blago_Brkić&oldid=489712"