Posvajanje
Posvajanje ili posvojenje (lat. adoptio) je naziv za proces kojim posvojitelj uspostavlja roditeljstvo nad posvojenikom, koji u pravilu nije neposredni potomak posvojitelja.
Posvajanje se razlikuje od starateljstva ili sličnih odnosa, s obzirom da ima trajni karakter, odnosno posvojenik se od društva smatra posvojiteljevim djetetom te stječe nasljedna i druga prava, odnosno odgovarajuće obaveze.
Motivi za posvajanje mogu biti različiti; najčešći su vezani uz nemogućnost posvojitelja da ima djecu prirodnim putem, odnosno da nekome ostavi svoje nasljedstvo ili da si osigura brigu u starosti. U prošlosti je posvajanje imalo i ekomomsku, odnosno političku komponentu; njime su se nastojale međusobno vezivati utjecajne obitelji i klanovi. U modernim društvima posvajanje se popularizira kao jedan od oblika socijalne zaštite, odnosno sredstvo za zbrinjavanje neželjene djece i siročadi.
Posvojenje se po svojim metodama i pravnim efektima razlikuje od društva do društva. U modernim društvima je predmet regulacije od strane obiteljskoga prava.
Osoba koja želi posvojiti dijete, predaje zahtjev za posvojenje u centar za socijalnu skrb prema svom prebivalištu. Nakon psihosocijalne obrade, stručnjaci će izraditi mišljenje o podobnosti za posvojenje za potencijalne posvojitelje.[1]