Mladen Bjažić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 434902 od 19. ožujak 2022. u 08:42 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži

Mladen Bjažić (Zlarin, 26. siječnja 1924. − 24. siječnja 2017.,) hrvatski pjesnik, književnik, novinar i dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i televizije Zagreb 1970-ih , zaslužnik hrvatskog stripa,[1][2] njegovatelj čakavskog narječja sa Zlarina[3]

Životopis

Rodio se je u Zlarinu. U Zagrebu je završio Učiteljsku školu i Filozofski fakultet. Zaposlio se je kao novinar. Uređivao je i dječje listove i časopise. Poslije Drugog svjetskog rata strip je bio uklonjen s novinskih stranica. Bjažić je vratio tu umjetnost nazad na mjesto. Dok je bio urednik dječjih listova Pionirska zastava i Pionir, vratio je strip na stranice tih listova. Time je uveo strip u tadašnje socijalističko društvo i potom obnovio produkciju hrvatskog stripa. Tako je vratio u strip Andriju Maurovića i braću Neugebauer, svjetski slavne hrvatske stripaše ali i otvorio mogućnosti napredka novom naraštaju hrvatskih stripaša (Delaču, Dovnikoviću, Goldschmiedtu, Parmakoviću, Bekeru...). Pored toga, pokrenuo i i inicirao prve poslijeratne zasebne strip-sveske. Uređivao je strip-zabavnike. Prvi je uređivao Vjesnikov strip-zabavnik Petko (1952.). Jeseni dvije godine poslije pokrenuo je legendarni Plavi vjesnik. Poslije je uređivao program za djecu i mladež na Televiziji Zagreb. Pisao je pjesme, prozne uradke i kazališne tekstove za djecu, književne eseje, novinske putopise i reportaže, televizijske adaptacije i scenarije.[1]

Njegovatelj zlarinske čakavštine. Od 2003. održavao je radionicu "Neka zvoni ča", kojom se brinuo da nove, i one stare, generacije upoznaju pravi zlarinski govor, te da se ne zaborave stare zlarinske riječi iz svakodnevnog govora, a koje su vremenom nestale iz razgovora.[1]

Nagrade i priznanja

Dobio je brojne prestižne nagrade. Ističe se Nagrada Andrija Maurović za životno djelo, za izniman doprinos hrvatskom stripu.[1]

Citati

„treba razgovarati o riječima, znati razlikovati razna značenja. Jer npr. beštija može biti svaka životinja- krava, muha, pas... ali može biti i čovjek ako nije- čeljade”
([3])


Djela

SF Romani

  • Osvajač 2 se ne javlja, koator Zvonimir Furtinger - roman, 1959.
  • Zagonetni stroj profesora Kružića, koator Zvonimir Furtinger - roman, 1960.
  • Varamunga - tajanstveni grad, koatorZvonimir Furtinger - roman, 1960.
  • Svemirska nevjesta, koator Zvonimir Furtinger - roman, 1960.
  • Mrtvi se vraćaju, koator Zvonimir Furtinger - roman, 1965.
  • Ništa bez Božene, koator Zvonimir Furtinger (drugo izdanje stroja prof. Kružića) - roman, 1973.

Pjesme i proza

  • 1952. Sjenica. Ilustrirao Slavko Marić. Zagreb: Mladost.
  • 1952. Pjesmice seki i braci. Ilustrirala Ema Bursać. Zagreb: Seljačka sloga.
  • 1956. Dok more bjesni. Ilustrirao Ljubo Ivančić. Zagreb: IBI.
  • 1966. Ratni dnevnik kurira Miše. Ilustrirao Zvonko Poldrugač. Zagreb: Epoha.
  • 1977. Pjegica. Split: Čakavski sabor.
  • 1979. Od admirala do ždrala: abeceda životinja. Ilustrirao Rudolf Sablić. Zagreb: Školska knjiga.
  • 1983. Pioniri ratnici. Ilustrirala Nina Kallay. Zagreb: Savez društava „Naša djeca“.
  • 1987. Patrolni čamac. Karlovac: Osvit, časopis za književnost, umjetnost i kulturu.
  • 1990. Tata nema vremena. Ilustrirao Ante Schramadei. Zagreb: Školska knjiga.
  • 1993. Opasno po život. Ilustrirao Goce Vaskov. Zagreb: Alfa.
  • 1998. Ispo’ leroja. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.
  • 2004. Zlarinski čaiku. Zagreb: Društvo hrvatskih književnika.
  • 2007. Nevere i bonace. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.
  • 2009. Sedamnaest malih i jedna velika priča. Ilustrirao Branko Lovrić Caparin. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.
  • 2010. Četvorka: pjesme za djecu i ostale. Ilustrirao Branko Lovrić Caparin. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.
  • 2011. Ma da ne bi: romancin. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.
  • 2013. Nosi me more. Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šišgorić“.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 ŠibenikIN: Rođendan Mladena Bjažića, ŠibenikIN, 26. siječnja 2012. Pristupljeno 2. veljače 2017.
  2. ↑ ŠibenikIN: Preminuo hrvatski novinar i književnik Mladen Bjažić, ŠibenikIN, 24. siječnka 2017. Pristupljeno 2. veljače 2017.
  3. ↑ 3,0 3,1 ŠibenikIN: Najave: Neka zvoni ČA, ŠibenikIN, 6. kolovoza 2012.Pristupljeno 2. veljače 2017.

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Mladen Bjažić koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mladen_Bjažić&oldid=434902"