Kukuruzno otočje | |
---|---|
Podatci | |
Smještaj | Karipsko more |
Koordinate | 12°10′S 83°01′E / 12.167°S 83.017°E |
Država | Nikaragva |
Površina | 12,9 km2 |
Broj stanovnika | 7.429 (2005.) |
Obala Malog Kukuruznog Otoka |
Kukuruzno otočje (španjolski: Las Islas del Maíz) su dva otoka u Karipskom moru, udaljena 70 km od obale Nikaragve. Otočje čini jednu od 12 općina nikaragvanske autonomne regije Južnokaripska Obala.
Povijest
Kukuruzno otočje je zajedno s istočnom polovicom današnje Nikaragve bilo britanski protektorat od 1655. do 1860. godine, u periodu kada je to područje poznato pod nazivom Obala komaraca. U prošlosti na području otočja djelovali su pirati. Nikaragvanska Vlada aneksirala je regiju 1894. godine.
Prema Ugovoru Bryan–Chamorro iz 1914. godine, otoci su dati u zakup SAD-u na 99 godina.[1] Sjedinjene Američke Države nikad nisu održale značajnu prisutnost na otocima. Pravo SAD-a da koriste otoka ostao je do 25. travnja 1971. godine, kada je zakup i službeno završen raskidom Ugovora Bryan-Chamorro 14. srpnja 1970., za vrijeme predsjednika Anastasia Somoza Debayle.[2]
Zemljopis
Kukuruzno otočje sastoje se od Velikog Kukuruznog Otoka (Isla Grande del Maíz, često jednostavno nazivanog Kukuruzni Otok, Isla del Maíz), s površinom od 10 km², i Malog Kukuruznog Otoka (Isla Pequeña del Maíz), s površinom od 2,9 km². Ukupna površina je 12,9 km². Mount Pleasant Hill na sjeveru Velikog Kukuruznog Otoka je najviša točka otoka s 113 metara. Najviša točka Malog Kukuruznog Otoka je na 38 metara kod vidikovca na sjevernom dijelu otoka. Prema procjenama lokalnih vlasti iz 2009. godine, na Velikom Kukuruznom Otoku živi 6.200, a na Malom Kukuruznom Otoku 1.200 stanovnika.
Vanjske poveznice
Izvor
- ↑ https://books.google.com/books?id=0UQ6AQAAIAAJ&pg=PA379&dq=1914+treaty+with+nicaragua&hl=en&sa=X&ei=HyB2VfmCHtWzyAS4hYDgDA&ved=0CDUQ6AEwBDgK#v=onepage&q=1914%20treaty%20with%20nicaragua&f=false
- ↑ "Bivši sporni otoci". Ured otočnih poslova, U.S. Department. http://www.doi.gov/oia/islands/dusputedislands.cfm Pristupljeno 6. rujna 2015.