Katarina de Ricci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 492528 od 29. travanj 2022. u 19:50 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (file->datoteka)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveta Katarina de Ricci
Pogreška pri izradbi sličice:
Rođena 23. travnja 1522.
Firenca
Preminula 2. veljače 1590.
Prato
Beatificirana 23. studenog 1732.
Kanonizirana 29. lipnja 1746.
Spomendan 13. veljače
Zaštitnica bolesti
Svetišta Bazilika sv. Vinka Fererskog i sv. Katarine de Ricci, Prato
Datoteka:Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveta Katarina de Ricci (Firenca, 23. travnja 1522. - Prato, 2. veljače 1590.), talijanska dominikanka i svetica.

Životopis

Mladost

Rođena je 23. travnja 1522. u plemićkoj obitelji od oca Pierfranceska de Ricci i majke Katarine Ponzano. Na krštenju je dobila ime Aleksandra-Lukrecija.[1] Sa 5 godina postala je siroče, te odlazi u samostan S. Pietro in Monticelli.

Redovnički život

Kada se zaredila za dominikanku, dobila je ime Katarina. Za vrijeme života dopisivala se sa mnogim svecima tadašnjeg doba.Od veljače 1542., četvrtka u podne do petka u podne, na sebi je doživljavala Krisotvu muku dok je promatrala Muku Isusovu. Tada je zadobila Rane Isusove na rukama i nogama te Rane trnove krune, koje su joj na glavi ostale cijelog života. Slučaj je bio više puta uspitivan od službene crkvene komisije te je ustanovljeno da se ne radi o prijevari. Za svoju zajednicu sastavila je i "Kantik muke" (Cantico della Passione), koju su sestre pjevale svakoga petka u korizmi.

Katarina de Ricci umrla je 2. veljače 1590.

Štovanje

Pogreška pri izradbi sličice:
Bazilika sv. Vinka Fererskog i sv. Katarine de Ricci u kojoj se nalazi svetičino neraspadnuto tijelo.

Blaženom je proglašena 1732., a svetom 1746. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto do danas.[2]

Izvori

Vanjske poveznice

Ostali projekti
Datoteka:Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Katarina de Ricci
Mrežna mjesta