Reparativna terapija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 446516 od 24. ožujka 2022. u 10:11 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Reparativna terapija ili konverzijska terapija je naziv za skup - kako mnogi autori smatraju - pseudoznanstvenih[1][2][3][4] metoda kojima dio psihološke i psihijatrijske struke pristupa fenomenu homoseksualnosti.

Najnoviji uvidi u dinamiku seksualnih sklonosti doista govore o seksualnoj fluidnosti kao pojavnosti kod određenog broja osoba koje tijekom života promijene seksualnu orijentaciju, pri čemu je mogućnost promjene seksualne orijentacije veća kod osoba koje se trenutačno izražavaju homoseksualnu orijentaciju;[5] međutim većina autora smatra kako nema dokaza da bi se seksualna orijentacija mogla mijenjati psihoterapijom. Neke stručne asocijacije u zdravstvu upozoravaju da je reparativna terapija neučinkovita i potencijalno opasna.[6][7][8][9] Američka psihijatrijska asocijacija je 2000. godina osudila takve metode, koje su zasnovane na presumpciji da homoseksualnost predstavlja mentalnu bolest.[10] Zagovornici konverzijske terapije tvrde da se njome može pomoći osobama s istospolnim sklonostima koje nastoje umanjiti svoje homoseksualne želje i po mogućnosti ih zamijeniti heteroseksualnima.[11]

Razvoj psihoterapeutske metode

Reparativna terapija polazi od djela začetnika psihoterapije Sigmunda Freuda, Carla Junga i Alfreda Adlera, koji su se u svojim djelima bavili homoseksualnošću sagledavajući je kao mentalni poremećaj. Reparativna terapija odbacuje osobito agresivne metode poput averzijske terapije.

Pravim začetnikom današnje konverzijske terapije smatra se Elizabeth Moberly, koja je njene osnove iznijela u svojem radu Homoseksualnost: nova kršćanska etika iz 1983. godine.[12]

Glavni promicatelj reparativne terapije je "Savez za terepeutski izvor i znanstveni integritet" (eng. Alliance for Therapeutic Choice and Scientific Integrity - ATCSI)[13]; koji je dugo djelovao pod imenom "Nacionalno udruženje za istraživanje i terapiju homoseksualnosti" (National Association for Research and Therapy of Homosexuality - NARTH): riječ je o udruženju čije vodstvo čine medicinski profesionalci[14], ali koje održava veze s nizom vjerskih zajednica koje žele svojim pripadnicima omogućiti liječenje homoseksualnosti. Staro ime koristi se kod NARTH Institute, koji je vezan uz ATCSI i bavi se isključivo stručnim aspektima reparativne terapije.[15]

Jedan od osnivača te asocijacije dr. Joseph Nicolosi u svojem djelu Reparativna terapija muške homoseksualnosti: Novi klinički pristup iz 1991. godine[16] iznosi mišljenje da je homoseksualnost često posljedica stanja koje on opisuje kao "deficit spolnog identiteta" ("gender-identity deficit"), kojega uzrokuje otuđenost od osoba istog spola i osjećaj odbačenosti od roditelja istog spola i vršnjaka istog spola. Kao rješenje, on predlaže terapiju usmjerenu na jačanje i produbljivanje prijateljskih i drugih ne-seksualnih odnosa s osobama istog spola.

Kenneth Zucker, dugogodišnji (od 2001. godine) glavni urednik "Archives of Sexual Behavior", vodećeg znanstvenog časopisa za istraživanje spolnosti, te vodeći stručnjak za poremećaj spolnog identiteta u djetinjstvu, koristi u terapiji tog oboljenja reparativne metode koje aktivisti iz reda LGBT zajednice (uključujući i znanstvenike koji su LGBT aktivisti) osuđuju, jer smatraju bilo kakvo reparativnu terapiju moralno neprihatljivom[17] - makar K. Zucker isključivo provodi terapiju kod djece sa dijagnosticiranim poremećajem spolnog identiteta, a povoljnim ishodom smatra i kada pacijent u odrasloj dobi umjesto transseksualnosti iskazuje homoseksualnu orijentaciju.

Novo svjetlo na mogućnosti promjene seksualne orijantacije baca studija Stevena E. Mocka i Richarda P. Eibacha iz 2011. godine provedena na 2.560 odraslih ispitanika iz svih dijelova SAD-a. Nakon proteka 10 godina drugačiju seksualnu orijentaciju je prijavilo oko 2% tih ispitanika. Pri tome se heteroseksualna orijentacija pokazuje najstabilnijom - promijenilo ju je 0,78% muškaraca i 1,36% žena. Kod žena su lezbijska i biseksualna orijentacija jednako nestabilne - 63,6% lezbijki i 64,7% biseksualki se drugačije izjasnilo nakon 10 godina. Muški homoseksualci su, prema ovoj studiji, ostali stabilniji u svojoj orijentaciji - promjena seksualne orijentacije je evidentirana kod 9,52% osoba koje su na početku desetogodišnjeg razdoblja iskazale homoseksualnu orijentaciju. Kod muških biseksualaca zabilježena je promjena seksualne orijentacije u 47% slučajeva. U pravilu se ove promjene seksualne orijentacije događaju bez pribjegavanja reparativnoj terapiji.[18]

Kontroverze

Znatan dio pacijenata napusti reparativnu terapiju, te se u punoj mjeri vrati u život homoseksualne zajednice. Mnogi od takvih homoseksualaca su skloni gledati na vrijeme provedeno u konverzijskim terapijama kao na gubljenje vremena, ili gore. Stoga se konverzijsku terapiju smatra kontroverznom[19], dapače LGBT aktivisti - uključivo one koji su članovi psiholoških i psihijatrijskih udruženja - napadaju reparativnu terapiju kao pseudoznanost i šarlatanstvo.[20] Engleski psihoterapeut i seksualni terapeut Dominic Davies, na temelju iskustva iz 30 godina stručnog rada sa homoseksualcima[21][22] govori 2012. godine: "Pristajući na rad s klijentom/icom u smanjivanju njegovih/njenih homoseksualnih osjećaja podržavate klijentovo mišljenje da je homoseksualnost pogrešna, da gej osobe ne mogu biti sretne i zdrave. Kada u takvom radu ne uspijete dobiti željeni rezultat, a to je smanjene homoseksualnih osjećaja kod klijenta/ice, to će vjerojatno rezultirati pojavom depresije, osjećaja bespomoćnosti, niskog samopoštovanja kod klijenta/ice. ... LGB osobe predstavljaju 'unosne krave muzare' za mnoge terapeute, zbog visoke stope psiholoških problema u odnosu na opću populaciju (King et al, 2003), te im stoga treba češća psihoterapija i puno više podrške." Davies, koji prakticira tzv. gej afirmativnu terapiju, smatra da osobe koje osjećaju homoseksualne porive treba ohrabrivati da slobodno prakticiraju homoseksualne odnose, te ih uvjerava da je grižnja savjesti koju osjećaju bezrazložna.

Pobornici reparativne terapije ukazuju da se takvim zakonom ukida pravo izbora za punoljetne pacijente, a i djeca koja su žrtve spolnog zlostavljanja – u Hrvatskoj, slično podacima za druge industrijaliziranim zemljama oko 25% ženske djece i oko 11% muške djece doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja do svoje 14. godine, u oba slučaja najčešće od zlostavljača koji su muškarci[23] - imala bi na rasplaganju samo gej afirmativnu terapiju. Znanstvena istraživanja ukazuju da su djeca koje su doživjela seksualno zlostavljanje često zbunjena u pitanju seksualne orijentacije, te si postavljaju pitanje jesu li možda ona homoseksualci ili lezbijke.[24] Inače psihoterapeuti koji provode reparativnu terapiju izvješćuju o osobito dobrim rezultatima baš u radu s mladim pacijentima[25].

Nakon što je u Kaliforniji je 2012. godine bio donijet zakon "SB No. 1172", kojim se zabranjuje reparativna terapija za malodobnike,[26] u Sjedinjenim Američkim Državama, grupe koje promoviraju prava LGBT osoba nastavljaju poduzimati aktivnosti radi zabrane reparativne terapije,[27] te je do 2020. godine 20 od 50 američkih saveznih država donijelo propise kojima se zabranjuje reparativna terapija za maloljetne pacijente. Pitanje izaziva znatne političke i pravne rasprave i sporove, u toj zemlji.[28]

Vanjske poveznice

Izvori

  1. ↑ http://anthropology.msu.edu/iss220-us18/2018/05/18/week-1-blog-the-myth-of-conversion-therapy/
  2. ↑ https://bioethics.georgetown.edu/2015/10/stopping-pseudoscience-protecting-childrens-lives-fordhams-dr-celia-b-fisher-on-samhsa-expert-panel-behind-white-house-groundbreaking-conversion-therapy-report/
  3. ↑ Haldeman, Douglas C. (1999.). "The Pseudo-science of Sexual Orientation Conversion Therapy". Angles. http://drdoughaldeman.com/doc/Pseudo-Science.pdf 
  4. ↑ Mercuri, Joanna (15. listopada 2015.). Fordham’s Celia Fisher Advised on White House Report Denouncing Conversion Therapy (engleski). Fordham News. Sveučilište u Fordhamu, preuzeto 17. rujna 2018.
  5. ↑ Savin-Williams, R.C.; Joyner, K.; Rieger, G. (2012). ""Prevalence and stability of self-reported sexual orientation identity during young adulthood". Archives of Sexual Behavior.". https://www.researchgate.net/publication/221803231_Prevalence_and_Stability_of_Self-Reported_Sexual_Orientation_Identity_During_Young_Adulthood Pristupljeno 3. kolovoza 2020. 
  6. ↑ Cruz, David B. (1999.). Controlling Desires: Sexual Orientation Conversion and the Limits of Knowledge and Laws (PDF) (engleski). Sveučilište u Južnoj Kaliforniji, preuzeto 17. rujna 2018.
  7. ↑ The Lies and Dangers of Efforts to Change Sexual Orientation or Gender Identity (engleski). Human Rights Campaign, preuzeto 17. rujna 2018.
  8. ↑ Grisham, Lori (10. travnja 2015.). What you need to know about 'conversion therapy' (engleski). USA Today, preuzeto 17. rujna 2018.
  9. ↑ Stellungnahme des DGPPN-Referats „Sexuelle Orientierung in Psychiatrie und Psychotherapie“ zu Konversionstherapien bzw. „reparativen“ Verfahren bei Homosexualität (PDF) (njemački). DGPPN (5. srpnja 2013.), Arhivirano iz izvornika 30. ožujka 2014., preuzeto 17. rujna 2018.
  10. ↑ APA (ožujak 2000.). [https://web.archive.org/web/20110407082738/http://www.psych.org:80/Departments/EDU/Library/APAOfficialDocumentsandRelated/PositionStatements/200001.aspx "Therapies Focused on Attempts to Change Sexual Orientation (Reparative or Conversion Therapies) POSITION STATEMENT"] (engl.). APA. https://web.archive.org/web/20110407082738/http://www.psych.org:80/Departments/EDU/Library/APAOfficialDocumentsandRelated/PositionStatements/200001.aspx Pristupljeno 17. rujna 2018. 
  11. ↑ [1] "Izjava američkog Katoličkog liječničkog društva 'Homoseksualnost i nada'", prijevod na hrvatski jezik verzije iz 2008. godine.
  12. ↑ [2] "Homosexuality: A New Christian Ethic", Elizabeth R. Moberly James Clarke & Co., 1. 1. 1983.”
  13. ↑ The Alliance for Therapeutic Choice and Scientific Integrity: "Alliance Mission Statement", posjećeno 27. veljače 2015.
  14. ↑ "The Alliance Officers and Board Members", posjećeno 27. veljače 2015.
  15. ↑ NARTH Institute, "Clinical Division Report", posjećeno 27. veljače 2015.
  16. ↑ [3] Nicolosi, Joseph (1991). Reparative Therapy of Male Homosexuality: A New Clinical Approach. Jason Aronson, Inc. ISBN 0-87668-545-9.
  17. ↑ [4] "National Gay and Lesbian Task Force, Statement by Rea Carey, Acting Executive Director" 28.5.2008. 2010
  18. ↑ "Stability and Change in Sexual Orientation Identity Over a 10-YearPeriod in Adulthood", Steven E. Mock • Richard P. Eibach, "Archives of Sexual Behavior", 6/2012, Vol, 41-3, str 641-648
  19. ↑ [5] "The Ex-Gay Survivor's Survey Results", prikaz Jallen Rix, Ed.D., ACS, pristupljeno 4.11.2013.
  20. ↑ [6] "The Pseudo-science of Sexual Orientation Conversion Therapy", Douglas C. Haldeman, Ph.D., "ANGLES The Policy Journal of the Institute for Gay and Lesbian Strategic Studies" December 1999 Vol. 4 No. 1
  21. ↑ "Reparativna terapija i pomoć pri promjeni seksualne orijentacije", Dominic Davies kod "Pink Therapy" (prijevod Marina Nekić) pristupljeno 11.10.2014.
  22. ↑ Dominic Davies Fellow BACP, MNCP Accred., pristupljeno 4.11.2013.
  23. ↑ [7] „Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta“, Andrea Vranić i dr. , „Suvremena psihologija“, Vol.2. No.1. lipanj 2002
  24. ↑ [8] „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, „U.S. Department of Veterans Affairs“, pristupljeno 30.11.2013. (Engleski)
  25. ↑ [9] „Conversion Therapy Revisited: Parameters And Rationale For Ethical Care", Christopher H. Rosik, Ph.D, Clinical Psychologist, The Journal of Pastoral Care, Spring 2001, pp. 47-67. (Engleski)
  26. ↑ "Law on sex orientation therapy for youths heads to court", Cheryl Wetzstein, The Washington Times, 15. travnja 2013. (Engleski)
  27. ↑ [https://www.lgbtmap.org/file/policy-spotlight-conversion-therapy-bans.pdf "LGBT POLICY SPOTLIGHT: CONVERSION THERAPY BANS"] (engl.). Movement Advancement Project. 2017.. https://www.lgbtmap.org/file/policy-spotlight-conversion-therapy-bans.pdf Pristupljeno 27. veljače 2021. 
  28. ↑ SCOTT SHACKFORD (20. studenog 2020.). "Federal Circuit Court Rules Bans on LGBT Conversion Therapy for Minors Unconstitutional" (engl.). reason. https://reason.com/2020/11/20/federal-circuit-court-rules-bans-on-conversion-therapy-for-minors-unconstitutional/ Pristupljeno 27. veljače 2021. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Reparativna_terapija&oldid=446516"