Hrvatski hladnokrvnjak hrvatska je pasmina konja. Najbrojnija je autohtona pasmina konja.
Nastao je dugotrajnim križanjem toplokrvnih kobila s uvezenim pastusima hladnokrvnih pasmina. U počecima i u manjem broju slučajeva korišteni su pastusi ardenske, peršeronske, brabantske, a u skorije vrijeme i u puno većem obimu, mađarski hladnokrvni pastusi. Početak stvaranja hrvatskog hladnokrvnjaka datira od 19. stoljeća pa do početka 20. stoljeća.[1] Nakon svih tih križanja nastao je čvrst, radni konj, jakih kostiju, nešto teže, ali ne prevelike glave.[2] Otporna je pasmina, dobre plodnosti i skromnih zahtjeva u prehrani. Koristio se za poslove na polju na području središnje Hrvatske, gdje se i danas najviše uzgaja, naročito u okolici Siska. Izlaže se na poljoprivrednim sajmovima, naročito na Bjelovarskom sajmu, gdje se ocjenjuju grla i nagrađuju najbolja. Krajem 2007. godine bilo je 4.897, a 2012. već 5.907 primjeraka ove pasmine na području Hrvatske, što govori da je njeno brojno stanje u porastu.
Vidi i:
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ http://www.ssuuhh.hr/files/SSUUHH_uzgojni_program.pdf Preuzeto 17. listopada 2011.
- ↑ Ozimec, Roman: Hrvatske pasmine domaćih životinja, Hrvatski zemljopis, broj 58.