Toggle menu
309,6 tis.
57
18
527,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kazimir Vrljičak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 433239 od 18. ožujak 2022. u 14:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Kazimir Vrljičak (špa. Casimiro Vrljicak[1]) (Kaštel Novi, 1914. - 21. studenoga 2000.[2]) je bio hrvatski odvjetnik,[3] kulturni djelatnik, prevoditelj i hrvatski diplomatski dužnosnik za vrijeme drugog svjetskog rata. Bio je konzul NDH u Madridu[4] i hrvatski kulturni djelatnik u Španjolskoj.[5]

Rodio se u Kaštel Novom. Bio je sinom jedincem uspješnog trgovca. Obitelj mu se preselila u Split gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Otac ga je poslao u Njemačku i Švicarsku da bi studirao. Studij je nastavio na zagrebačkom sveučilištu, gdje je našao mjesto 1940.

Između dva svjetska rata je bio istaknuti hrvatski katolički djelatnik.[6]

Za vrijeme NDH je radio u ministarstvu vanjskih poslova. Nekoliko je mjeseca radio u hrvatskom konzulatu u Beču, a srpnja 1944. je postao tajnikom veleposlanstva u Madridu[2] (lipanj 1944. - srpanj 1945.)[3]. Ondje se uključio u kulturni rad. Zanimljivost je da je iako je nezavisna Hrvatska nestala 1945., na 19. kongresu Pax Romane rujna 1946. u Zaragozi je zajedno s Brankom Kadićem sudjelovao kao predstavnik Hrvatske.[2]

Bio je suprugom Mire Vrljičak[4]. Kad je dobio zadaću biti konzulom u Madridu, Mira je pošla s njime. Neko vrijeme su ostali ondje, a onda su dvije godine nakon rata oboje otišli odandje u Argentinu 1947. godine. Smjestili su se u Buenos Airesu. Ondje je bio članom društva sv. Tome Morea.[6] Razlog što su otišli je bio taj što je tih godina bili vrlo teško naći posao nešpanjolcima u Španjolskoj.[2]

Troje mu se djece rodilo u Europi (Jorge Marin u Hrvatskoj, a Marija i Carmen u Španjolskoj), a u emigraciji u Argentini je još pet puta postao otac[4]. Supruga mu je rodila Jozu, koji je kasnije postao ravnatelj revije Studia croatica[7] te Ignacija, Victoriju, Francisca i Teresitu.

Prevodio je na španjolski Marulićeve stihove na hrvatskom i latinskom.[8] Značajan je što je Marulićeva djela uvrstio u hrvatsko pobožno pjesništvo na španjolskom. Bio je prva osoba koja je tiskala španjolski prijevod jedne Marulićeve pjesme.[9]

Surađivao je s revijom Studia croatica. Iako ga je Argentina izvrsno primila, nije radio u struci, nego je radio kao javni namještenik.

Izvori

  • (ur.: Zdravko Dizdar, Marko Grčić, Slaven Ravlić, Darko Stuparić): Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., natuknica Mira Vrljičak
  1. Colloquia Maruliana, Vol.13 travanj 2004. Francisco Javier Juez y Galvez: Emigrantes croatas en España sobre Marko Marulić de 1945 a 1955 (sažetak na španjolskom, tekst na hrvatskom)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Studia croatica br.144/2002. In memoriam, Studia Croatica Nº 144, pristupljeno 31. ožujka 2011.
  3. 3,0 3,1 (špa.) studylib.es - Apuntes, Exámenes, Prácticas, Trabajos, Tareas Karlo Budor: Las relaciones diplomáticas hispano-croatas en el siglo XX, str. 16 (pristupljeno 14. listopada 2017.)
  4. 4,0 4,1 4,2 Studia croatica Vesna Kukavica: Hrvati iz Argentine, 13. ožujka 2006., pristupljeno 31. ožujka 2011.
  5. LZMK Pavao Tijan: Jedna uzorna hrvatska skupina u tudjini : kulturni rad Hrvata emigranata u Španjolskoj, u: Hrvatska revija. 1 (1951.) 4. Kulturni pregled. - 409.-414., pristupljeno 31. ožujka 2011.
  6. 6,0 6,1 Veritas - Magnificat anima mea Dominum Kazimir Vrljičak: Thomas More - Svetac za svakoga, pristupljeno 31. ožujka 2011.
  7. Croatia.org Darko Žubrinić: Studia Croatica founded in Buenos Aires Argentina celebrates 50 years, 26. lipnja 2010., pristupljeno 31. ožujka 2011.
  8. Slobodna Dalmacija Gordana Benić: Marulićeva slava i u Japanu, 26. travnja 2003., pristupljeno 31. ožujka 2011.
  9. Književni krug Split Marulićevi dani 2003. - Dr. Francisco Javier Juez Gálvez: Hrvatski emigranti u Španjolskoj o Marku Maruliću: razdoblje 1945.-1955., pristupljeno 31. ožujka 2011.

Vanjske poveznice