Helen Hayes
| Helen Hayes | |
 | |
| Rodno ime | Helen Hayes Brown |
|---|---|
| Rođenje | 10. listopada 1900. (Washington, SAD) |
| Smrt | 17. ožujka 1993. |
| Zanimanje | glumica |
| Godine rada | 1917. – 1985. |
| Suprug | Charles MacArthur (1928. - 1956.) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Helen Hayes (10. listopada 1900. – 17. ožujka 1993.) bila je američka glumica čija se karijera protezala tijekom gotovo 70 godina. Dobila je nadimak „Prva dama američkog kazališta“ i jedna je od dvanaest ljudi koji su dobili nagrade Emmy, Grammy, Tony i Oscar. Također, godine 1986. od tadašnjeg predsjednika SAD-a Ronalda Reagana primila je Predsjedničko odličje slobode, najviše odličje u SAD-u koje se dodjeljuje civilima. Godine 1988. dobila je Nacionalnu medalju za umjetnost.
Karijera
Helenin prvi nastup na zvučnom filmu bio je na uratku zvanom „Grijeh Madelon Claudet“, za koji je dobila Nagradu akademije za najbolju glumicu.
Kasnije je glumila u još mnogo ostvarenja, ali karijera joj kreće uzlaznom putanjom nakon što 1950-ih počinje glumiti u Hollywoodu. Ondje se pojavljuje u filmovima „Moj sin John“ (1952.) i „Anastazija“ (1956.). Za film „Zračna luka" iz 1970. godine osvaja Nagradu akademije za najbolju sporednu glumicu.
Godine 1982. sa svojom prijateljicom Lady Bird Johnson osnovala je Nacionalni centar za istraživanje prirodnog bilja u Austinu, Texas. Svrha organizacije jest da štiti autohtone biljke Sjeverne Amerike.
Nagrada Helen Hayes nosi ime njoj u čast, a dobila je i svoju zvijezdu na Holivudskom bulevaru slavnih.
Privatni život
Helen Hayes je po vjeroispovjesti bila katolikinja. Također, bila je relativno aktivna i u politici, ali ne toliko kao neki drugi holivudski glumci toga doba (npr. Adolphe Menjou, Ginger Rogers ili John Wayne).
U razdoblju od 1928. do 1926. godine bila je udana za Charlesa MacArthura. Zajedno su imali kći Mary, koja je umrla u dobi od 19 godina. Helenin posvojeni sin, James MacArthur, također je imao glumačku karijeru.
Bila je velikodušan donator raznim organizacijama, a napisala je i tri knjige sjećanja: „A Gift of Joy“, „On Reflection“ i „My Life in Three Acts“.
Izvori
1. Ronald Reagan: Remarks at the Presentation Ceremony for the Presidential Medal of Freedom - 12. svibnja 1986.
2. The Official Website of Helen Hayes :: Biography. Helen Hayes.com.
3. a b Biography of Helen Hayes. Kennedy-Center.org
4. "Helen Millennial". Time Magazine. 30. prosinca 1935.
5. Rick Jean. Helen HAYES (1900-1993) -- The "First Lady of Theater." . Rootsweb.com. 1. veljače 2003.
6. Helen Hayes, Flower of the Stage, Dies at 92 - New York Times
7. http://biography.yourdictionary.com/helen-hayes
8. "Dickens lends the Bard a Hand," by Patricia O'Haire, The New York Daily News, 13. rujna 1982.
9. Tad Mosel, "Leading Lady: The World and Theatre of Katharine Cornell," Little, Brown & Co, Boston (1978.)
10. Wildflower Center Website, http://www.wildflower.org/about/
11. Hayes, Helen. My Life in Three Acts. Harcourt Brace Jovanovich: San Diego, CA, 1990.
12. "Helen Hayes Discovers She's Allergic to Dust," Ruth Nathan Anderson,Boca Raton News, 23. studenoga 1980.
13. "Dickens lends the Bard a Hand," by Patricia O'Haire, The New York Daily News, 13. rujna 1982.
14. Brochure of the Riverside Shakespeare Company, 1982., str. 3.
15. "Celebrity Reading Of 'A Christmas Carol'", The New York Times, 23. studenoga 1985.
16. Pace, Eric. Helen Hayes, Flower of the Stage, Dies at 92. New York Times. 18. ožujka 1993.
17. Boca Raton News.
18. a b Helen Hayes. Internet Broadway Database.
19. About Helen Hayes - Theater. Helen Hayes.com.
20. Tad Mosel, "Leading Lady: The World and Theatre Katharine Cornell," Little, Brown & Co, 1978.
21. "Helen Hayes; A Bio-Bibliography" by Donn B. Murphy and Stephen Moore, 1993.