Arheološki muzej Osijek

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 506849 od 7. svibnja 2022. u 09:50 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Arheološki muzej Osijek
Arheološki muzej Osijek.jpg
Zgrada Muzeja na Trgu Svetog Trojstva
Osnovan 28. travnja 2005. [1]
Lokacija Trg Sv. Trojstva 2
Osijek, Hrvatska
Ulaz odrasli 10 kuna
s raznim popustima 5 kuna
ponedjeljkom nema posjeta [2]
Javni prijevoz tramvaj
Ravnatelj Zvonko Bojčić [3]
Kustos Domagoj Dujmić, Tomislav Hršak, Igor Vukmanić [3]
Web Službene stranice muzeja
Glavni članak: Muzej Slavonije

Arheološki muzej Osijek je muzej koji je kao samostalna ustanova djelovao od 2005. do 2012. godine.

Povijest

Muzej je osnovan 28. travnja 2005. Uredbom Vlade Republike Hrvatske o osnutku Arheološkog muzeja u Osijeku. Sjedište muzeja bilo je u osječkoj Tvrđi. Obuhvaćao je zgradu nekadašnje Glavne straže na Trgu Svetog Trojstva i tzv. Kuću Brožan na Trgu Jurja Križanića.

Muzej je svečano otvoren 16. studenoga 2007. Otvorenju je nazočio i ministar kulture RH Božo Biškupić. Muzej je jedini specijalizirani muzej u istočnoj Hrvatskoj za istraživanja i iskapanja. Također je i jedan od uglednijih muzeja u Republici Hrvatskoj.

Godine 2012. odlukom Vlade Republike Hrvatske Arheološki muzej Osijek pripojen je Muzeju Slavonije.[4]

Ustroj i djelovanje

Muzej raspolaže s 980 m² izložbenog prostora.[1] Zgrada Glavne straže služi kao služi kao izložbeni prostor za posjetitelje, dok Kuća Brožan služi za urede muzeja i radionice. Muzej ima dvije dvorane koje su pogodne za različita kulturna događanja kao što su promocije, koncerti, privremene izložbe, predavanja, konferencije, projekcije, kazališne predstave, prezentacije i slična događanja. Višenamjenski atrij natkriven staklenom kupolom površine 222,2 m² s 150 mjesta za sjedenje, te multimedijsku konferencijsku dvoranu površine 58,7 m² s 50 mjesta za sjedenje uz koju je dodatna prostorija pogodna za domijenke.[5]

Izvori

Bilješke i literatura

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta