Grifon, još Grifin ili Grifen (grč. γρύφων ili γρύπων; lat. gryphus), legendarna zvijer s tijelom lava i glavom orla. Ženka ima i orlova krila. On je prezentiran s četiri noge, krilima i orlovim pandžama na stražnjim nogama te ušima.
Klasični i heraldični grifoni bili su muški i ženski. Takozvani "muški" grifon nazvan je keythong u engleskim heraldičnim manuskriptima iz 15. stoljeća.
Najstariji prikazi tih mitoloških bića potjeću iz drevnog Egipta, gdje su najčešće prikazivani u kombinaciji lava i ptice ili lava i čovjeka (sfinga). Iz Mezopotamije potjeće križanac lava i bika, bika i čovjeka, lava i ptice, škorpiona i čovjeka, raznoraznih zmajeva i sl. U Indiji i Perziji poznata je kombinacija lava ili bika s pticom grabljivicom.[1]
Nije točno utvrđeno kako su se od tih bića razvili grifoni. U Grčkoj je nastao tzv. ptičji tip, vrlo blizak egipatskom tipu.
U književnosti
U književnosti se grifoni prvi put spominju kod Hesioda, ali taj podatak potjeće od kasnijeg komentatora njegova djela. U prvoj polovini 5. stoljeća pr. Kr. spominje ih Herodot, koji piše da su to čudovišta s lavljim tijelima, orlovskimm krilima i pandžama koja žive negdje daleko na sjeveru Azije čuvajući ondje bogata ležišta zlata.[2]
Eshil ih naziva Zeusovim psima s ptičjim kljunom, koji ne laju.[3]
Bilješke
Literatura
- Zamarovsky, Vojtech, Junaci antičkih mitova, Školska knjiga, Zagreb, 1973.
- Marin Buovac: Duhovni svijet i božanstva gladijatora u sklopu rimskih amfiteatara na tlu današnje Hrvatske / The spiritual world and deities of gladiators in Roman amphitheatres in the territory of present-day Croatia, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 46 - 2014., str. 135 - 157.
- Marin Buovac: Kultovi, mitovi i vjerovanja rimskih gladijatora na području Republike Hrvatske, u: Zbornik radova – međunarodni kongres Kost.ar – kult i religija, br. 1, Zadar, 2013, str. 40-50.